S više od 250 tisuća američkih vojnika razmještenih u gotovo 130 zemalja svijeta mnogi analitičari se pitaju jesu li američke snage previše razvučene da bi mogle učinkovito reagirati u slučaju pojavljivanja neke nove prijetnje.
U svojem godišnjem izvješću Kongresu, u svibnju, zapovjednik Združenog stožera, general Richard Myers, priznao je da je razvoj događaja u Iraku i Afganistanu toliko opteretio oružane snage da su došle do točke da je brza i laka pobjeda nad potencijalnim neprijateljima sada upitnija nego ranije. Američke vojne žrtve u Iraku i Afganistanu te neispunjavanje kvota za novačenje u nekoliko rodova oružanih snaga, alarmirali su neke promatrače koji kažu da je vojska preopterećena i prerazvučena.
Charles Pena, direktor Odjela za vojna istraživanja pri Institutu Cato iz Washingtona, kaže da trenutni sustav stalne rotacije i ponovnog razmještanja istih snaga u Iraku na duže razdoblje, može imati negativne posljedice na američke oružane snage koje čine dobrovoljci. "Naslijeđe ovog rata može biti to da ćemo imati drugačiju vojsku nego prije Iraka. Još je prerano reći što će se dogoditi, ali sigurno je da postoji dosta zabrinjavajućih znakova da možda nanosimo stvarnu štetu vojsci Sjedinjenih Država".
Charles Pena pojašnjava da trenutno stanje može obeshrabriti nove dobrovoljce da se priključe oružanim snagama, a to znači slabljenje budućih vojnih sposobnosti. Drugi stručnjaci kažu da, premda vojska koristi svu raspoloživu živu silu, još uvijek nije preopterećena te da ima još rezervi. Većina analitičara vjeruje da se oružane snage još uvijek oporavljaju od 90-tih godina kada su broj vojnika i vojni proračun srezani dok je, istodobno, vojska angažirana u mirovnim misijama u zemljama poput Somalije i Bosne i Hercegovine.
Vojni sociolog, David Segal, sa Sveučilišta Marylanda, kaže da se američke oružane snage danas koriste na drugačije načine nego za što su originalno strukturirane. Rezultat je, kaže on, nesrazmjer između vojnih kapaciteta i politike zaštite nacionalne sigurnosti. "Naše su oružane snage danas strukturirane na temelju odluka donesenih tijekom Hladnog rata, odnosno, u skladu sa strategijom odvraćanja i obrane. 1990-tih godina počeli smo smanjivati oružane snage koje smo potom koristili za mirovne operacije i nepredviđene situacije poput Kosova. Odatle smo krenuli ka održavanju stalnih operacija bez da smo razmotrili možemo li to učiniti s istodobnim smanjenjm broja snaga. Mislim da odgovor glasi – ne možemo".
Većina analitičara se slaže da je modernizacija američkih oružanih snaga, koju je ubrzala Bushova administracija, neophodna kako bi se zemlja nosila s prijetnjama netradicionalnog tipa s kojima se susreće u razdoblju nakon Hladnog rada.
Michael Noonan s Instituta za vanjskopolitička istraživanja u Philadelphiji dodaje da će strukturalne i operativne promjene u oružanim snagama olakšati dio problema koji proizlazi iz trenutne preopterećenosti. "Plan je da se izgradi više rotacijskih baza kako bi se postiglo da više postrojbi bude na terenu. Tradicionalno, trebate tri postrojbe za pokrivanje nekog područja. Jednu koja ga pokriva, drugu koja se oporavlja od razmještanja i treću koja se uvježbava za upućivanje na teren. Mislim da je plan da se srežu neki logistički repovi i druge stvari koje su se do sada radile na razini divizije. Vojska ide ka izgradnji strukture na temelju brigade".
Brojni stručnjaci ističu da je prerano za ocjenu koliko daleko će otići napori Pentagona u nošenju s netradicionalnim prijetnjama poput al-Qaide. Oni primjećuju da su postrojbe za posebne namjene bolje pripremljene od tradicionalne vojske za otkrivanje gerilskih uporišta u udaljenim dijelovima svijeta. Međutim, neki analitičari upozoravaju protiv stavljanja prevelikog naglaska na netradicionalne prijetnje jer, kako kažu, najviše potencijalnih opasnosti još uvijek dolazi od zemalja s konvencionalnim snagama.
Premda se Sjedinjene Države trenutno ne suočavaju s nekom zemljom kao protivnikom, Michael Noonan kaže da američke vojne operacije na izgradnji nacija u Iraku i Afganistanu otežavaju oružanim snagama preuzimanje dodatnih dužnosti. "Kad bi se radilo o pukom vojnom udaru na neku zemlju onda bismo zadatak sigurno mogli obaviti, naročito kroz sredstva kojima raspolažu zrakoplovstvo i mornarica. No ako se radi o svrgavanju neke vlade i okupaciji onda, vjerujem, to ne možemo obaviti jer jednostavno nakon nekog vremena dođete u točku kad ne možete generirati dovoljno snaga za takve operacije".
Stručnjaci upozoravaju da će Sjedinjenim Državama biti teško da se sakupi dovoljno ljudske snage i sredstava ukoliko se pojavi nova prijetnja. Drugi kažu, pak, da će moguće smanjenje broja snaga u Iraku, u roku od godine dana, olakšati opterećenje američkih oružanih snaga i pomoći novom popunjavanju vojnih kapaciteta.