Charles Sullivan je vec bio gost naseg programa, u seriji Tragom zinfandela, jer osim sto je autor Enciklopedije kalifornijskih vina i niza drugih knjiga, kao i autor clanaka u mnogim americkim publikacijama, prije dvije godine izdao je i knjigu Zinfandel: Povijest grozdja i njegovog vina. U toj knjizi, povjesnicar Sullivan i ide za tragom zinfandela do njegovih hrvatskih korijena. Danas, u razgovoru s Jagodom Bush, Charles Sullivan govori o svom nedavnom posjetu Hrvatskoj....
Sullivan je, sa suprugom, Hrvatsku obisao dijelom u aranzmanu agencije Go Ahead Vacations, iz Cambridgea, u Massachusettsu, a dijelom u vlastitom aranzmanu. Go Ahead, cija je maticna organizacija EF Education, najveca u svijetu obrazovna putnicka agencija, po prvi puta je ove godine ukljucila Hrvatsku u svoj program kao “privlacnu, novu destinaciju.”
ZATEČEN LJEPOTOM PULSKE ARENE
U dvanaestodnevno putovanje ukljucena su bila, uz Zagreb i Nacionalni park Plitvice, mnoga mjesta na obali, od Dubrovnika i Splita do Rijeke i Opatije. Na kraju, Sullivanovi su odlucili odvojiti i nekoliko dana za upoznavanje Istre. Evo sto je g. Sullivan rekao o utiscima koje su ponijeli, opcenito......
“Vrlo impresivno,” rekao je g. Sullivan i dodao “znate, tesko je impresionirati nas iz Kalifornije i Oregona, s [pacifickom] obalom, itd., ali predivna je i vasa. Ono sto je nama bilo najprivlacnije u Hrvatskoj, to je kombinacija povijesnoga s prirodnim ljepotama. Toliko je povijesti u mjestima koja smo obisli, toliko raznih utjecaja, od Bizanta i stare Grcke, Venecije, naravno, Austro-Ugarske...obala Hrvatske je kao kolac, kao torta s puno, puno slojeva, jednostavno nemam boljih rijeci kojima bih to opisao. Ja sam, recimo, bio zapanjen pulskom Arenom, znao sam za nju, citao o njoj, ali svejedno sam ostao zatecen njenom ljepotom i njenom velicinom.”
Po povratku u Ameriku, g. Sullivan je odmah i nazvao agenciju Go Ahead i ozbiljno im sugerirao da u buduca putovanja u Hrvatsku moraju ukljuciti i Pulu. Povijest, kultura, arhitektura... to je ono sto je bilo od narocitog interesa svima u skupini od 25 Amerikanaca koji su u Hrvatsku posli u organizaciji agencije Go Ahead.
Za Sullivanove, ovo je bio osmi put da s istom agencijom putuju u Evropu. Vratili su se vise no zadovoljni onime sto su vidjeli... “Ono sto je meni bilo najprivlacnije od svega, to je da Hrvatska nije ‘standardna rutina,’ bilo je kao da smo bili u zemlji koja jos nije otkrivena. Nista poput Caprija, recimo, ili Madrida, Firence ili Rima. Cak i u Dubrovniku smo imali taj poseban osjecaj, mozda zato sto sezona jos nije bila u punom jeku, a narocito smo taj osjecaj imali u Istri.
Takodjer,” dodao je Charles Sullivan, “smjestaj je bio odlican tijekom cijelog puta, od elegantnog, modernog dubrovackog Palacea do elegantnog, starog opatijskog Milleniuma; jednako sjajne bile su i usluge koje smo dobili duz puta. Svatko u Hrvatskoj, za razliku od mnogih drugih evropskih zemalja, trudi se da ljude kao nas, posjetitelje, ucini zadovoljnima i sretnima. Kao da je cijela zemlja isla u skolu u kojoj je naucila kako treba s turistima.
NAKON HRVATSKE, RIBLJA JELA DRUGDJE VIŠE NEĆE BITI ISTA
”Setnja dubrovackim zidinama, upoznavanje, u Splitu, s djelima Ivana Mestrovica, ljepota Plitvickih jezera... ostat ce nezaboravni trenuci za svakoga, rekao je Charles Sullivan. Za njega i njegovu suprugu jos i susreti s nekim ljudima i – hrana i vina. U Zagrebu, u drustvu Jasenke Piljac, autorice proslogodisnje knjige Zinfandel: A Croatian-American Wine Story, jeo je, kaze, najbolju janjetinu u zivotu, Pod mirnim krovovima.
U Plavom podrumu, u Voloskom, u drustvu g. Ivana Sokolica, autora niza knjiga o vinu, a pod budnim okom sommelierke Danijele Kramaric, koja ih je slagala s jelima, kusao je probrana hrvatska vina, iz Dalmacije, Istre i kontinentalnog podrucja. S obojicom je, na tom mjestu, za ciklus Heureka, urednica znanstveno-obrazovnog programa HTV-a, Maja Kobol, napravila intervju, koji ce biti prikazan tijekom listopada.
“Nakon vecere u Plavom podrumu, koja se sastojala iskljucivo od plodova mora,” istice Charles Sullivan, “moja supruga je izjavila da, sa sjecanjem na ta jela, nikad vise nece moci uzivati u ribi, skoljkama, rakovima...na drugim mjestima, toliko je bila impresionirana.” G. Sullivan je, pak, tijekom posjeta Hrvatskoj, bio narocito impresioniran crnim vinima...
BIJELA VINA ZAOSTAJU ZA CRNIMA
“Bio sam impresioniran i onima s juga, s Peljesca, i s drugih podrucja...svake veceri popili bismo bocu Plavca maloga. U usporedbi s onim sto imamo u Kaliforniji – odlican kvalitet i odlicna cijena. Ali, i na sjeveru, u Istri, bili smo vise no ugodno iznenadjeni. Posjetili smo dvije vinarije – Degrassi i Coronica. Degrassijev Cabernet Franc je izvrstan, takodjer Teran i Malvazija Istarska Morena Coronice. Ja nisam bas ljubitelj bijelih vina, ali Malvazija Istarska je nesto posebno. Obje su me vinarije impresionirale – suvremeno opremljene, sve u njima najnovije, a obojica vinara vrlo obrazovana i vrlo informirana – razgovarao sam puno s njima, o raznim aspektima pravljenja vina, nije bilo teme o kojoj nismo mogli razgovarati, i stekao sam utisak da razgovaram s ljudima koji znaju sve sto se zbiva u svijetu crnih vina.”
Za hrvatska bijela vina, opcenito, Charles Sullivan je rekao da na njima treba jos truda uloziti, da zaostaju za crnima, ali crna, ona su ga odusevila. Imaju li potencijala na americkom trzistu?
“Sve je stvar cijene i kvaliteta....ako se vina koja smo mi probali i koja su nam se jako svidjala mogu, u Americi, prodavati po cijeni od 15 do 18 dolara po butelji, da, mislim da imaju dobrih izgleda. Stilisticki, mogu se natjecati s drugima. Mi, u Kaliforniji, vodimo veliku bitku s australskim vinima, njihova mozete kupiti za 7,8,9 dolara, ali ozbiljni ljubitelji vina pozeljet ce, nekoliko puta tjedno, i nesto izmedju 15 i 25 dolara. Nisam u hrvatskim vinima primijetio veliki postotak alkohola, nisam pio niti jedno koje je imalo 15%. Vina s velikim postotkom alkohola postaju sve vise dio kalifornijske i australske scene i izazivaju puno polemike, za i protiv, ali po meni, ona ne moraju biti iznad 14%, a takva su bila sva, rekao bih, koja smo probali u Hrvatskoj, i to je sasvim u redu,” rekao je Charles Sullivan. Istra je posebno odusevila bracni par Sullivan.
VRATIT ĆEMO SE
Uz Pulu, Rovinj, Porec....posjetili su i Motovun, bili, zapravo, jedan cijeli dan, gosti Zupanije i Opcine Motovun, u sklopu tog programa i posjetili su vinarije Morena Degrassija i Morena Coronice, kao i Groznjan, a temeljito upoznali i Motovun. Bio je to divan dan, rekao je g. Sullivan, uz vina i lokalne specijalitete, zahvaljujuci nasem vodicu iz Motovuna, g. Marijanu Maurovicu, upoznali smo se i s povijescu kraja i tog prelijepog gradica, posjetili, u njemu, rodnu kucu Marija Andrettija, saznali za Andrea Antica, skladatelja iz 16. stoljeca, takodjer rodjenog u Motovunu, kojega je, kaze, kao veliki ljubitelj klasicne glazbe, po povratku u Ameriku odmah i potrazio u svom Glazbenom rjecniku i pojmovniku The New Grove Dictionary of Music and Musicians i nasao da je vrlo lijepo zastupljen u njemu, a saznali su, naravno, i za tartufe i uzivali u njima, kao nikad do sada, u jednom lokalnom restoranu. Svako je jelo, osim deserta, kaze Charles Sullivan, jos uvijek sav u cudu, bilo pripravljeno s tartufima! Jos jedan enogastronomski dozivljaj u Istri nece nikad zaboraviti....
“Jedno od doista impresivnih mjesta tog dana, ali ocito, to je nesto sto je uobicajeno tamo, bila je jedna farma i restoran na njoj za koji koriste iskljucivo ono sto se na farmi uzgaja. Bilo je to u Zrenju, tako smo dobro rucali tamo i pili sjajno, ali jednostavno, rustikalno vino, vino u seljackom stilu napravljeno, s hranom je odlicno islo...tako nesto mi nemamo u Kaliforniji, svakako ne po toj cijeni. To je, za nas, bilo nesto fantasticno!” Na kraju razgovora, Charles Sullivan je rekao “moja supruga i ja puno putujemo, ali rijetko kazemo - vraticemo se jednoga dana. Za Hrvatsku sam gotovo siguran da cemo joj se vratiti jednoga dana.”