Danas, 1. kolovoza, obilježava se 30. obljetnica potpisivanja Završnog helsinškog sporazuma, kojim je zaključena prva konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi. U tom važnom sporazumu govori se o nepovredivosti granica uspostavljenih nakon Drugog svjetskog rata, te o predanosti 35 zemalja-potpisnica poštivanju ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na nedavnoj svečanosti povodom ove obljetnice, održanoj nedavno u Washingtonu, tadašnji američki državni tajnik Henry Kissinger kazao je da je, unatoč početnoj skepsi Sjedinjenih Država, Helsinški sporazum postao katalizator promjena u širenju slobode u Europi.
Održavanje konferencije o sigurnosti u Europi predložio je Varšavski sporazum 1966, u jeku Hladnog rata. Ovaj prijedlog NATO savez je dočekao prilično sumnjičavo. Nakon toga uslijedio je niz diplomatskih konzultacija koje su kulminirale 1. kolovoza 1975. potpisivanjem Helsinškog sporazuma. Taj su sporazum potpisale sve zemlje Europe, osim Albanije, te Sjedinjene Države i Kanada. Henry Kissinger, koji je u to doba obnašao dužnost američkog državnog tajnika, priznaje da su Sjedinjene Države u početku bile skeptične prema ideji o održavanju konferencije o sigurnosti sa Sovjetskim savezom.
"Kada su Sovjeti predložili održavanje te konferencije, mislili smo da se radi o nekom sovjetskom manevru. Mislili smo da se Moskva želi, nakon sovjetske okupacije Čehoslovačke, na neki način ponovno legitimirati. Također smo sumnjali da se možda radi o pokušaju potkopavanja NATO saveza. U početku smo, dakle, bili prilično sumnjičavi," kazao je Kissinger.
Kissinger je dodao da su Sjedinjene Države usvojile postupni pristup, uvjetujući održavanje konferencije sovjetskim pridržavanjem međunarodnih normi. Na Zapadu se razvila žestoka debata, u kojoj su neki optuživali slobodni svijet da legitimizira poslijeratnu sovjetsku hegemoniju u Istočnoj Europi priznavanjem granica uspostavljenih nakon Drugog svjetskog rata. Kissinger kaže da je bilo upravo suprotno: tijekom helsinškog procesa, Zapad je uspio u Helsinški sporazum uvrstiti odredbe kojima su, po prvi puta u povijesti, ljudska prava postavljena kao legitimni dio formuliranja i provođenja vanjske politike. Kissinger zaslugu za ovu inovativnu ideju, koju su Amerikanci podržali, pripisuje Europljanima.
Prema njegovim riječima, odredbe Helsinškog sporazuma o ljudskim pravima, postale su katalizator za širenje slobode u Europi, omogućivši organiziranje pokreta Solidarnost u Poljskoj i disidentskih organizacija u Čehoslovačkoj. Pojedinci diljem Istočne Europe pod sovjetskom okupacijom počeli su osnivati organizacije koje su pratile koliko njihova vlada poštuje Helsinši sporazum. Njihov angažman i inzistiranje na poštivanju tog sporazuma doveli su do rušenja Berlinskog zida i konačnog raspada Sovjetskog saveza, kazao je Kissinger.
"Vjerujem da su ujedinjenje Njemačke, kraj Varšavskog sporazuma, pad satelitskih režima u Istočnoj Europi i događaji poput onih u Ukrajini donekle nasljeđe tog sporazuma i u velikoj mjeri odraz predanosti ljudi koji su za ideje iz tog sporazuma bili spremni riskirati vlastite živote," zaključio je bivši američki državni tajnik.