Linkovi

15 godina nakon donošenja Zakona o pravima Amerikanaca s invaliditetom


26. srpnja 1990. stupio je na snagu Zakon o pravima Amerikanaca s invaliditetom. Taj je zakon pozdravljen kao velika pobjeda za građanska prava američkih invalida koja im je, među ostalim, osigurala veći pristup uslugama, javnim mjestima i poslovima.

Zakon o pravima Amerikanaca s invaliditetom prestavljao je prekretnicu. Kako kaže Andrew Imparato, predsjednik Nacionalne udruge američkih invalida, zakon je nagnao političare da razmišljaju na drugačiji način. "Invalidnost je prirodan dio ljudskog iskustva i ni na koji način ne bi smio ograničiti mogućnost i pravo neke osobe da donosi odluke, da ima dobre poslove i živi neovisno. Kad se usporedi s 200 godina segregacije, paternalizma i isključivosti prema osobama s tjelesnim nedostacima navedeni zakon je bio revolucionaran".

Među ostalim zakon propisuje da javni objekti budu dostupni svim građanima s tjelesnim nedostacima. Danas je posve uobičajeno da zgrade imaju prilaze za invalidska kolica, da su prijelazi na pločnicima prilagođeni invalidima te da se ulazi u zgrade mogu otvoriti pritiskom na dugme. Danas se invalidi u kolicima voze u gradskim autobusima, a imaju i posebno prilagođen prostor u javnim zahodima. Andrew Imparato kaže da se čak promjenio i način telefoniranja. "Ako ste gluhi i želite naručiti pizzu danas je to mnogo lakše nego prije zato što su sve savezne države trebale uvesti poseban sustav kojim se pizza može naručiti tekstualnim putem".

John Kemp radi u jednom odvjetničkom uredu u Washingtonu. Taj 55-godišnji odvjetnik pomaže tvrtkama i vladi da ispunjavaju odredbe iz zakona o pravima invalida. On ima u tome i osobni interes. Rođen je, naime, bez ruku i nogu. Kako kaže, kao djetetu mu je rečeno da može ostvariti bilo što i nikada nije prestao vjerovati u to. Novi zakon olakšao mu je život. "Taj zakon gledam iz više perspektiva, pravne, ali i osobne zato što danas iz mojih kolica mogu pritisnuti dugmad u dizalu. Moje kretanje je gotovo neograničeno. Tek kad naiđem na zapreke budem iznenađen".

Nakon usvajanja prije 15 godina zakon je doveo i do većih mogućnosti zapošljavanja invalida. Međutim, premda je pola od 54 milijuna invalida u Americi u radno sposobnom dobu tek ih je jedna trećina zaposlena. Andrew Imparato kaže da je to zato što mnogi od njih nisu potaknuti da rade. Vlada, naime, godišnje osigurava oko 300 milijardi dolara za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koji su dostupni invalidima. Imparato drži da bi trebao postojati drugačiji pristup, da bi, umjesto davanja pomoći, mladom invalidu trebalo pomoći da se osamostali i u tom smislu podržati njegove potrebe. U nadolazećim godinama, kaže on, treba više uklanjati psihološke, a manje fizičke zapreke. "Invaliditet je stanje koje bilo tko može osjetiti u nekom trenutku, a mnogi i hoće. Vjerujem da bi ljudi trebali više preuzimati odgovornost u rješavanju problema na koje naiđu te prepoznati da su zapreke u glavama često znatno veće nego niz stepenica".

Andrew Imparato dodaje da će se te zapreke sporije uklanjati. On vjeruje da se javnosti ipak treba predočiti da Amerikanci s invaliditetom žele raditi i da tako mogu vrijedno pridonijeti američkom društvu.

XS
SM
MD
LG