Novinarka "New York Timesa" Judith Miller kaženjena je zatvorom zato što je odbila otkriti identitet izvora u vladi, koji joj je nezakonito otkrio ime tajne agentice CIA-e Valerie Plame. Ovaj slučaj privukao je pažnju medija u Sjedinjenim Državama i pokrenuo debatu o pravima novinara zajamčenim Prvim amandmanom Ustava, koji garantira slobodu tiska.
Novinarka Judith Miller mogla bi provesti do četiri mjeseca u zatvoru, nakon što je proglašena krivom za nepoštivanje suda, jer nije željela otkriti ime svojeg povjerljivog izvora u vladi. Zatvor je prijetio i novinaru tjednika Time Matthewu Cooperu, iako je njegov list predao njegove bilješke tužiteljima. Međutim, Cooper je izbjegao zatvor, nakon što mu je njegov izvor dozvolio da svjedoči pred velikom porotom.
Tužitelj Patrick Fitzgerald istražuje koji je dužnosnik administracije prije dvije godine otkrio novinarima ime tajne agentice CIA-e.
Profesor prava na Sveučilištu Georgetown Michael Seidman kaže da je tužiteljev argument, da bi novinari morali svjedočiti, vrlo jednostavan: "Ta im je informacija potrebna da bi mogli utvrditi je li počinjeno kazneno djelo otkrivanjem identiteta tajnog agenta CIA-e, te da bi mogli utvrditi tko je to kazneno djelo počinio. Prema zakonu, svaki građanin ima obavezu, ako dobije subpoenu, otkriti informaciju vezanu uz kazneno djelo."
Sudac Thomas Hogan, koji je poslao novinarku New York Timesa u zatvor, kazao je da Judith Miller prkosi zakonu, te da bi je zatvaranje moglo navesti da svjedoči. No, njen šef, izvršni urednik New York Timesa, Bill Keller, ne misli tako: "Sud je doveo Judy pred dilemu – ili će iznevjeriti svoj povjerljivi izvor, ili će otići u zatvor. Ona je donijela hrabru i principijelnu odluku, koja odražava vjeru u savjest pojedinca, koja je dio tradicija naše zemlje."
Profesor Seidman međutim upozorava: "U medijima se sada mnogo govori o tome kako javnost 'ima pravo znati'. Međutim, to je više nego ironično. Upravo su se mediji javnosti ispriječili kao prepreka općoj informiranosti. Ne znamo tko je pokušao uništiti karijeru jedne tajne agentice CIA-e, a možda je i koštati života, upravo zato jer mediji ne žele objaviti tu informaciju.'
Ovaj slučaj ogorčio je mnoge novinare i pristaše slobode tiska, uključujući Lucy Dalglish iz Novinarskog odbora za slobodu tiska, koja je izjavila: "Mislim da će zbog ovog slučaja vlada sve više 'koristiti' novinare u svrhu svojih istraga i da će sve više izvora odbijati razgovarati s novinarima."
Prije odlaska u zatvor, Judith Miller objasnila je potrebu za povjerljivim izvorima: "Od Watergatea do financijskih skandala i zlostavljanja zatvorenika u Abu Ghraibu – sve su te priče, afere i skandali podrazumijevale povjerljive izvore."
Profesorica etike i komunikacija na Sveučilištu Marylanda Diana Huffman upozorava da novinari neće moći raditi svoj posao, ukoliko ne budu u stanju zaštititi svoje povjerljive izvore: "Ovo pitanje izravno zadire u slobodu tiska, koja omogućuje novinarima da koriste povjerljive izvore i da igraju ulogu 'čuvara' u društvu. Ukoliko ne budu mogli igrati tu ulogu, to će znatno smanjiti utjecaj tiska."
Većina saveznih država ima zakone koji štite novinare od otkrivanja identiteta njihovih povjerljivih izvora. Međutim, medijske organizacije sada žele u Kongresu steći podršku za usvajanje sličnog zakona na nacionalnoj razini.