Gotovo sve revolucije u modernoj povijesti dogodile su se u ime slobode. Mnoge su dovele do političke represije, građanskog rata i diktature. No, američka revolucija 1776, odnosno, borba za neovisnost od Velike Britanije, nije stvorila giljotinu i gulage, već prvu modernu republiku zasnovanu na vladavini zakona. Jaroslaw Anders pokušao je pronaći odgovor na pitanje – zašto je američka revolucija u tom smislu bila povijesna iznimka.
Kada su 4. srpnja 1776. usvojili Deklaraciju o neovisnosti, utemeljitelji Amerike učinili su nešto što prije toga nije pokušao nitko drugi. Prekinuvši veze s Velikom Britanijom, predložili su novi oblik vlade. Svi su ljudi, kaže se u Deklaraciji, rođeni slobodni i obdareni određenim neotuđivim pravima. Ukoliko vlada prekrši ili ignorira ta prava, narod može zamijeniti tu vladu novom vladom.
Istaknuti američki povjesničar i ravnatelj Kongresne knjižnice James Billington ističe da, do Američke revolucije nitko nije imao hrabrosti isprobati te stavove u praksi: " Prije toga, nikada nitko nije mislio da je u rascjepkanom društvu i u velikim razmjerima moguća samouprava, te da bi se vlada mogla temeljiti na pisanom ustavu koji predviđa podjelu vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku."
Vođe američke revolucije bili su svjesni da je njihov politički poduhvat radikalne prirode. No, mnogi povjesničari ističu da su ti ljudi – farmeri, trgovci, odvjetnici – zapravo bili duboko konzervativni i praktični. Britanski povjesničar Adam Zamoyski autor je knjige "Holy Madness – Sveto ludilo", u kojoj se bavi revolucijama 18. i 19. stoljeća. On kaže: "S jedne strane cijeli taj pothvat imao je jaku vjersku podlogu. Međutim, u isto vrijeme, možemo zamisliti razumne engleske gentlemene kako sami sebi govore: "No, oko ovoga se ne bismo trebali pretjerano uzbuđivati."
Matthew Spalding, direktor Centra za američke studije u konzervativnoj washingtonskoj znanstvenoj Zakladi Heritage, također govori o dvije strane američke revolucije. Kako kaže, ona je bila radikalna u tome što je uspostavila novi oblik vlade, ali su njeni vođe također pazili da ne naruše postojeće socijalne norme i institucije: "Američka revolucija nije dovela do uništavanja imovine, nije potkopala crkvu, niti je nastojala svrgnuti određenu klasu ili skupinu pojedinaca, dakle, bila je potpuno suprotna Francuskoj revoluciji."
Francusku revoluciju 1789. inspirirao je upravo američki primjer. No, Susanne Desan, profesorica francuske povijesti na Sveučilištu Wisconsina objašnjava da se Francuska revolucija uskoro pretvorila u žestoki rat između klasa u društvu. Za neke, ona je također predstavljala eksperiment ne samo u transformaciji države, već i samog čovjeka. "Francuzi su željeli doslovno regenerirati čovječanstvo, promijeniti način govora, način oblačenja, promijeniti ono u što ljudi vjeruju. To je bilo vrlo snažno i inspirativno, ali je, naravno, izazvalo i žestok otpor" - kaže Susanne Desan.
Neki povjesničari smatraju da je Amerikancima upravo njihova raznolikost pomogla da održe jedinstvo u revoluciji. Povjesničar David Hackett Fischer sa Sveučilišta Brandeis kaže da su puritanci u Novoj Engleskoj, kvekeri u Pennsylvaniji, robovlasnici na Jugu i pioniri na Zapadu, različito shvaćali čak i osnovne pojmove, poput slobode. No, s obzirom da se niti jedna od tih skupina nije mogla nadati da će nadjačati ostale, bile su prisiljene na kompromise. Autor Deklaracije neovisnosti Thomas Jefferson morao je preraditi taj dokument nekoliko puta kako bi bio prihvatljiv svim tadašnjim kolonijama.
"On je u početku napisao da su "svi ljudi stvoreni jednaki i neovisni," pa su se stanovnici Nove Engleske usprotivili tom spominjanju neovisnosti. Stanovnici Georgije i Južne Karoline vjerovali su da je njihova ideja slobode u potpunosti spojiva s ropstvom. Tako je Jefferson na kraju iz završnog teksta morao ukloniti oštar napad na ropstvo, koji je uvrstio u ranije verzije Deklaracije" - kaže David Hackett Fischer.
Novosti o Američkoj revoluciji brzo su se proširile kroz Europu 18. stoljeća, u kojoj je također tinjao revolucionarni nemir. No, povjesničar Adam Zamoyski kaže da većina Europljana nije shvatila ni univerzalno značenje, niti praktične pouke ograničene i socijalno umjerene Američke revolucije: "Europljani su krivo shvatili Američku revoluciju, iz nje su uzeli ono što im se svidjelo, sve su izvrnuli na glavu i pokrenuli niz vrlo ideoloških revolucija koje su odgovarale njihovim željama, a sve pretvarajući se da slijede primjer Georgea Washingtona i utemeljitelja moderne Amerike. Mnogi Europljani imaju prilično čudne predodžbe o tome kakvi su zapravo Amerikanci. "
Međutim, ravnatelj Kongresne knjižnice James Billington kaže da je američko nacionalno iskustvo, rođeno 1776, važno i danas za sve one koji žele političke promjene bez uništavanja i nasilja: "To akumulirano američko iskustvo je vrlo važno, jer je pokazalo da se realne promjene ostvaruju razvojem unutar stabilnih institucija, te da se inovacija i stabilnost mogu kombinirati."
Američka revolucija, kažu povjesničari, predstavljala je radikalnu promjenu u kombinaciji s jakim osjećajem kontinuiteta, pobunu u okviru samonametnute vladavine zakona, slučaj jedinstva nametnutog raznolikošću. Paradoksalna priroda te revolucije bila je vjerojatno tajna njenog uspjeha i izvor svega što je bilo i još je uvijek jedinstveno u američkoj povijesti.