Prije price o najvecem Chinatownu u Sjedinjenim Drzavama, nekoliko rijeci o Mjesecu azijsko-pacifickog nasljedja.
Poceo je kao desetodnevno svibanjsko slavlje, 1978, potpisom predsjednika Cartera na zajednicku rezoluciju oba doma Kongresa, podnesenu na prijedlog tadasnjeg kongresmena iz Kalifornije Normana Minete, danas ministra transporta, te Daniela Inouyeja i pokojnog Sparka Matsunagea, obojica senatori sa Havaja. U svibnju 1990, predsjednik George Herbert Bush prosiruje slavlja na mjesec dana, a svibanj je bio odabran u znak sjecanja na dva datuma – 7. svibnja 1843, u Sjedinjene Drzave usao je prvi imigrant iz Japana, a 10. svibnja 1869, bila je zavrsena transkontinentalna zeljeznica - vecina radnika koja je radila na njenom polaganju bila je kineskog porijekla.
U Kini, San Francisco znaju kao Chiu-Chin-Shan ili “staro brdo zlata,” za razliku od onog “novog,” u podnozju Sierra Nevade, iza Sacramenta, gdje je zlato pronadjeno i kamo je, iz juzne Kine, i krenula prva velika skupina kineskih imigranata. U pocetku su, mozda, i izgledali kao oni rani kopaci zlata iz Yankeelanda ili raznih evropskih zemalja, ali, u biti, kineski su doseljenici samo izlozili zlato drugima, a onda bili istisnuti i bili primorani da za zivot zaradjuju na drugim, slabije placenim poslovima.
U pocetku su kineski doseljenici zivjeli u ruralnim podrucjima, blizu rudnika zlata ili na farmama. Pedesetih godina 19. stoljeca, radja se u San Franciscu prva kineska cetvrt, oko trga Portsmouth, a ubrzo i kinesko drustvo zvano Six Companies, Sest kompanija, kako bi pomagalo onima koji su i dolazili iz sest kineskih pokrajina. Potkraj 19. stoljeca, dvije trecine kalifornijskih Kineza zivi u gradovima, polovica u Chinatownu San Francisca. U katastrofalnom potresu, 1906, cijela je cetvrt bila gotovo potpuno unistena. I onda ponovno izgradjena. Danas, s oko 100.000 stanovnika, Chinatown San Francisca najveca je koncentracija Kineza izvan Kine, zajednica vlastite dinamike i vlastitog identiteta, grad unutar grada. Izmedju nebodera Financijske cetvrti, s jedne, i elegantnih, starih kuca Nob Hilla, s druge strane, zivi jedna potpuno druga kultura, na podrucju velicine od samo 20-ak gradskih blokova. Jednim korakom napusta se rafinirani zapadnjacki sum i zamor, ulazi u istocnjacku kakofoniju Chinatowna....
Povici piljara, buka prometa, zujanje sivacih masina koje dopire negdje iza zidova bez prozora, klopotanje lonaca.....miris susenih gljiva, ljekovitih trava, pecene svinjetine... patke vise u izlozima, rezanaca na stotine vrsta, sto je to? - “tisucu godina stara jaja,” jako dobra, kazu, za vasa jetra.....restorani, cajane, pagode, trznice, egzoticne trgovine... navala ljudstva, mjesavina zanosnih mirisa i okusa... Chinatown je sraz svih pet osjetila!
Dvije glavne ulice – Grant i Stockton – bucne i izrazito orijentalne, samo su par blokova udaljene od srca San Francisca, a ipak cijeli svijet daleko od njega. No, Chinatown je i izrazito americki hibrid bilo kojeg juznokineskog trgovista – juznokineskog, jer odande je i potekao najveci broj njegovih zitelja; americki zbog sveprisutnih chop suey restorana i fortune cookies, i jedno i drugo proizvodi 49-ersa i 69-ersa, onih koji su u Ameriku dosli ili 1849, zbog zlata, ili 1869, zbog transkontinentalne zeljeznice. Cisto americki su fenomen i kitsch-suveniri na ulicama Chinatowna kao i Miss Chinatown natjecanja.
U romanu Zena-ratnik, o zivotu u Chinatownu, novije doseljenice Maxine Hong Kingston, starija sestra, Moon Orchid, dolazi iz Kine u posjet mladjoj, Brave Orchid, koja u Chinatownu zivi od djetinjstva, i s njom, po prvi puta, izlazi u setnju ulicama Chinatowna. “Ah, to je, znaci, Amerika. Definitivno izgleda drugacije nego Kina.” A onda dodaje:”Ali, drago mi je da Amerikanci govore istim jezikom kao i mi.”
U Chinatownu San Francisca jos uvijek se, naime, najcesce cuje jezik Moon Orchid – kantonski, dijalekt onog prvog Chinatowna, cetvrti koju su, sredinom 19. stoljeca, osnovali, kako su ih tada malo pokroviteljski, ali s naklonoscu, zvali – China Boys. Naklonost je, medjutim, brzo nestajala sto je veci bio broj onih koji su dolazili u rudnike zlata. S drugim velikim valom imigranata, 60-ih godina 19. stoljeca, koje su privukli poslovi na transkontinentalnoj zeljeznici, naklonost je vec zamijenila ostra diskriminacija, do tocke fizickog nasilja. Donosenjem, 1882, Zakona o zabrani ulaza kineskim doseljenicima, China Boys nisu vise mogli dovoditi svoje obitelji, ili zene da bi ih s njima stvarali, i to neobicno musko, radnicko drustvo, izolirano od Amerike, jer tek su rijetki naucili engleski, ostalo je, za desetljeca, mumificirano. Umjesto da se razvija i raste kao obiteljski orijentirana cetvrt, Chinatown je postao mjesto svih mogucih poroka koji sluze za utjehu usamljenim muskarcima. Ostaci njihovih “samackih drustava” i danas su, ponekad, vidljivi na klupama Portsmoutha – stariji muskarci tu se okupljaju za rundu, dvije kineskog saha, okruzeni svojim vrsnjacima.
Danasnji Chinatown razlikuje se od onog iz njihovih vremena – Chinatowna droge, kocke, prostitucije, korupcije i nasilja, a ni zajednica vise nije tako homogena. Ukidanje restriktivnih zakona, pocetkom 40-ih godina 20. stoljeca, otvorilo je vrata obiteljima iz Kine, Hong Konga, zemalja jugoistocne Azije, sa Tajvana, zajednica se pomladila. Okorjeli, stari samci jos uvijek su dio nje, ali tapiserija je bitno obogacena, muskarcima i zenama svih profila i, sto je najvaznije – djecom, kojih je zajednica tako dugo bila lisena. Mnogi obrazovaniji, ambiciozniji i bogatiji vise i ne zive u Chinatownu, nego u predgradjima ili u drugim gradskim, vrlo sofisticiranim, cetvrtima. Ipak, Chinatown San Francisca ostaje i dalje, uz njujorski Harlem, najgusce naseljena gradska cetvrt u Sjedinjenim Drzavama. I oni koji Chinatown napustaju, vracaju mu se, barem jednom tjedno, njegova stara zajednica za njih ostaje duhovna domovina, bilo da se odlazi po bok-choy, vrstu kineskog kupusa ili po grancicu dunjina cvijeta ili u tisinu svetista kakav je budisticki hram Kong Chow, najstariji kineski hram u Sjedinjenim Drzavama.
Prije stotinjak godina, Chinatown je bio kineski ghetto San Francisca; danas, Chinatown je jedna od njegovih najvecih atrakcija, jedan od njegovih simbola.
Iznad Chinatowna nadnose se obrisi gradskih nebodera, izgradjenih tako da mogu odolijevati cestim seizmickim aktivnostima podrucja; u samom Chinatownu – kosi i nagore nagibljeni krovovi pagoda, jer vjeruje se da se za kose i nagibljene povrsine ne mogu uhvatiti zli duhovi... tko zna koji ce se od dva dizajna, vremenom, boljim i povoljnijim pokazati?!