Sonoma.... prema jednoj staroj indijanskoj legendi, ime znaci - “Dolina Mjeseca.”
Pocetkom 20. stoljeca, umoran od ljudi i gradova, Jack London je u njoj, malo juznije od danasnje Santa Rose, kupio poveci komad zemljista i o svom rancu - Beauty Ranch - ovako pisao:“Jasim svojim prelijepim rancem... Zrak je kao vino opojan. Loza na obroncima plamti jesenskim crvenilom. Preko planine Sonoma, pramicci magle suljaju se s mora. Na snenom, tromom nebu, poslijepodnevno se sunce pusi i tinja.... Imam sve sto mi za sretan zivot treba.”
Sonoma, bas kao i Napa, pocinje iz hladnog, vjetrovitog i u maglu cesto zavijenog podrucja Carneros, na obali zaljeva San Francisca. Sonoma je, medjutim, na svom sjevernom kraju otvorena, sto dolini jamci stalno strujanje oceanskog zraka.
Gore, na brdima, loza dobija puno sunca, grozdje puno secera, ali tlo je stjenovito i voda se brzo slijeva. Loza pusta duboko korijenje i daje grozdje intenzivnog okusa. Sa preko 16.000 hektara pod visokokvalitetnim sortama, uglavnom crnima – pinot noir, cabernet sauvignon, zinfandel, ali i chardonnay i sauvignon blanc, Sonoma prednjaci pred svim drugim kalifornijskim obalnim podrucjima.
Postoji, zapravo, nekoliko Sonoma, jer u njoj samoj postoji nekoliko vinogradarskih podrucja u bitno razlicitim prirodnim okruzjima. Ukupno ih je deset, no vecina od Sonominih otprilike 180 vinarija, nalazi se u cetiri njena podrucja: Sonoma Valley, u donjem, juznom dijelu Sonoma okruga, oko gradica Sonoma, mjesta u kojemu je napravljeno prvo vino sjeverno od San Francisca, u tom podrucju je i vinarija Ravenswood; na gornjem, sjeverozapadnom kraju okruga, podrucje je poznato pod imenom Dry Creek Valley, u njemu je vinarija Quivira. Te dvije, Ravenswood i Quivira, i jedine su koje smo do sada posjetili u Sonomi, slijedeci “Tragom Zinfandela.” Trece znacajno podrucje nosi ime Alexander Valley i proteze se sjeveroistocnim rubom Sonome, uz granicu s Napom. Nekako usred Sonome, povise Santa Rose, uglavnom izmedju Healdsburga i Sebastopola, i ono je cetvrto vinogradarsko podrucje - Russian River Valley, jedno od najvecih u cijelom okrugu Sonoma.
Za razliku od Nape, koja je, u medjuvremenu, postala prilicno mondena, Sonoma je lezerna, neusiljena, puna ruralnog cara. Cesto je potrebno malo vise se potruditi njenim cestama i putevima da biste dosli do njenih vinarija. Kao u slucaju Ravenswooda. Kao u slucaju vinarije Sunce (“Sansi,” izgovaraju njeno ime Amerikanci), u vlasnistvu Janae i Franeta Franicevica.
U samom srcu Russian River Valley, skrivena u tihom kutu, kraj jedne od najstarijih cesta okruga Sonoma, na putu koji nosi ime Olivet Road, jer maslina je nekad ovim krajolikom i dominirala.
Od naseg zadnjeg razgovora protekle su gotovo dvije godine i u vinariji Sunce zbile su se mnoge promjene. Podignuta je nova zgrada vinarije, primjerice. Obavljena i prva berba iz vinograda odmah do nje, vinograda koji nosi ime Zora, po starijoj kceri Franicevica. Kad smo razgovarali u listopadu 2001, tek su u njemu bili zasadili pinot noir. Russian River Valley i jest podrucje na glasu bas po toj sorti. Zbog klime, zbog tla, zbog blizine oceana, tek 10-20 milja je do njega. Jutra su, objasnjava Frane, prohladna, magla se cesto do 11 sati zadrzava, ali do 2-3 poslijepodne, u ovo doba godine, eh, onda vec dobro zagrije... crnom pinotu to pogoduje. S pinotom je tesko raditi, priznaje Frane, izazovan je, ali bas stoga vinaru i vrlo privlacan. “Dobar Pinot Noir je najteze napraviti, to zna svaki vinar,” dodaje Frane.
Frane je, sa suprugom Janae, vinariju kupio, i ime Sunce joj dao (prema njihovoj mladjoj kceri), 1998. godine. Kad je dosao u Sonomu,1989. godine, nije na umu imao niti jednu sortu narocito, bio je spreman i zeljan s bilo kojom raditi. Rodjen u Sucuraju, na Hvaru, u obitelji koja se generacijama vec i bavi pravljenjem vina, Frane je u Ameriku dosao 1970, kad mu je bilo 17 godina, koledz zavrsio u New Orleansu, a potom i psihologiju studirao te doktorirao u San Franciscu. Psihologiju je neko vrijeme i predavao na sveucilistu Delgado, u New Orleansu, ali jos za vrijeme studija “igrao” se, kaze, vinom. Ono je, na koncu, i prevagnulo, za psihologiju vise nije bilo vremena. Vec su njegova prva vina bivala nagradjena medaljama i to mu je, prirodno, dalo podstreka. Njegovo prvo vino bio je Cabernet Sauvignon, 1991, od grozdja s jednog unajmljenog vinograda u Santa Rosi, vinograda koji je sam obradjivao.
Otada, od tog Cabernet Sauvignona, Frane je, sa Suncem, bitno prosirio svoj asortiman vina i njima osvojio preko 30 zlatnih medalja....
“Pravim bijela – Sauvignon Blanc i Chardonnay, White Meritage, pravim crna – Petit Sirah, Syrah, Pinot Noir, Barberu, Sangiovese, Malbec, Merlot, Cabernet Sauvignon, Cabernet Franc, Meritage... Meritage nam je donio najvise nagrada, radim ga sljubljivanjem tradicionalnih Bordeaux sorata - cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca..... zatim, Mariage, 38% cabernet sauvignona i isto toliko zinfandela, nesto manji postotak syraha....prije sam ga radio od zinfandela i sorte valdiguie, donedavno zvane Napa gamay.... takodjer, radim porto.”
Sve u svemu, obiteljska vinarija Sunce (sa samo pet uposlenika) proizvodi oko 15 razlicitih vina! Istina, u malim kolicinama, dvjesto do cetristo sanduka od svakoga. Frane vjeruje u onu – bolje manje, ali kvalitetnije. Tako ce uvijek biti, naglasava on, sve dok bude vino radio. Cak i ako povisi proizvodnju sa 5.000 na 10.000 sanduka godisnje, to nikako nece biti na stetu kakvoce!
Ali, vjeruje Frane i u raznolikost ponude, ona ga, naglasava, cini boljim vinarom. To i jest Franetova filozofija – teziti za potpunim dozivljajem, kompletnim iskustvom. Vinar, kaze Frane, mora raditi sto je moguce vise sortnih vina, jer jedino ce na taj nacin u potpunosti shvatiti i pravi potencijal svake od sorata. Posveti li se samo proizvodnji Cabernet Sauvignona, vjeruje Frane, vinar moze postati vrlo dobar proizvodjac Cabernet Sauvignona, ali nece od njega nuzno biti i pravog vinara. Ali, ako tezi za maksimalnim iskustvom, za maksimalnim uzitkom, onda ce se takva njegova filozofija sasvim sigurno odrazavati i u istinski sortnim karakteristikama njegovih vina.
Sorta s kojom Frane posebno uziva raditi, to je zinfandel. I Frane je, poput Miljenka Grgica, dugo vjerovao da je zinfandel – plavac mali, ispostavilo se da je identican crljenku kastelanskom, no dobro.... najvaznije je ovo – i Frane je osjecao, bas kao Miljenko Grgic, da ga zinfandel, na neki nacin, vezuje s domovinom.
“Sa zinfandelom je uvijek uzitak raditi. Pravim cetiri razlicita Zina, jer iz cetiri su razna vinograda. Sva cetiri su stopostotni Zinfandeli, no svaki je izuzetan, svaki jedinstven, svaki ima u sebi specificnost svog podrucja, svaki specificnost svog vinograda. Ne mijesam grozdje zinfandela iz razlicitih vinograda, zbog toga sva cetiri i imaju jedinstveni aspekt, jedinstvenost karaktera koji odredjuje upravo mikroklima podrucja.”
I Zinfandeli vinarije Sunce dobitnici su niza i zlatnih i srebrnih medalja, na razlicitim sajmovima. Za kupovinu grozdja, kaze Frane, nema problema, ponuda je uvijek veca nego potraznja, dobar zinfandel vrlo fino uspijeva na mnogim vrucim mjestima u Kaliforniji, ne samo u Sonomi i Napi nego i u podrucjima Contra Costa, Lodi.... Iako sam ponekad voli mijenjati snabdjevaca, Frane zinfandel grozdje uglavnom nabavlja iz Russian River Valley, zatim, iz par vinograda u Lake County, okruga susjednog Sonomi i Napi, te iz Amadora, u podnozju Sierra Nevade. Franetov Dunnigan Hills Zinfandel, berba 1999, od grozdja iz istoimenog vinograda, jugozapadno od Sacramenta (Amador), imao je tako neobican i tako neocekivan, tako izrazeni okus eukaliptusa, da su ga musterije, smije se Frane, cesto pitale: “Ma, jeste li sigurni da vinu niste dodali malo ekstrakta eukaliptusa?” Zin je, dodaje Frane, tako podlozan vanjskim utjecajima, onome sto zovemo terroir - tlu, klimi i drugim faktorima podneblja uzgoja, da tisucu zinfandela doslovno nudi tisucu razlicitih okusa.
Od ona dva, za Zinfandel karakteristicna – vocni i onaj “spicy,” zestoki okus, koji od ta dva on vise voli, koji sam tezi postici?
“Volim oba, jer Zin je i poznat po njima. Zadnjih 10-15 godina, medjutim, potrosaci traze onaj zestokog, intenzivnog okusa, s puno alkohola, veliki su to Zinfandeli u kojima i voce i alkohol, odmah i brzo, otvoreno i snazno dolaze do izrazaja, ispune vam potpuno usta. Osobno, volim Zinfandele sa 13, 14 % alkohola, ali za ove novije potrosace, moram i njihove zahtjeve slusati, napravio sam jedan sa 16.5%! Ni sam nisam vjerovao, dva puta sam ga na ispitivanje slao, medjutim, on je tako bogate vocne arome da alkohol jedva i primijecujete. Takvi Zinfandeli, mislim, imaju dva problema – ne mozete ga puno popiti, a i ne zrije bas dobro u boci. Svi vocni okusi brzo dosegnu vrhunac, sve se u takvom vinu brzo zbiva.”
Frane vise voli raditi s grozdjem u kojemu je zrelost manja, zadrzava vise kiselina i drugih komponenata, sto vinu omogucuje da se sporije i ljepse razvija. Ono drugo, brzo svoj optimum postize, smatra Frane, i svoj karakter gubi vec nakon 2-3 godine.
Mnogi proizvodjaci, a i potrosaci, Zinfandela vjeruju vise u staru lozu. S razlogom, kaze Frane – vina su od nje bolja, bogatijeg, zrelijeg okusa, meksa, bolje se, s vremenom, razvijaju...ali on sam voli raditi i s mladjom lozom, jedra je, veli, i zivahna.
Sorta, tlo, klima, Majka Priroda.... Frane takodjer cvrsto vjeruje da dobro vino u vinogradu pocinje.
“Prilicno sam ekstreman u pripisivanju zasluga za dobro vino, u prvom redu, dobrom vinogradu, te dobrom, pametnom nacinu uzgoja i brige za grozdje, to, po meni, cini vjerojatno 80%, ostalo cini dobar nadzor, dobro upravljanje. Ako je vinograd dobar i grozdje dobro, bit ce dobro i vino.”
Frane se, kao vinar, ne voli puno mijesati, voli minimalisticki pristup, ali ogromnu paznju pridaje stvaranju adekvatnih uvjeta u vinariji, kako bi se vino dobro i zdravo razvijalo. “Klima,” kaze on, “unutar vinarije jednako je vazna kao i ona izvan nje - odrzavanje konstantne temperature, odrzavanje besprijekorne cistoce... zatim, nacin fermentacije, pretakanje vina, vinsko sudje....sve su to jako vazni aspekti, neki od njih specificni su odredjenoj vinariji, neki od njih odredit ce i osebujni karakter njenih vina. Ja, primjerice, volim pretakati, bacva-bacva, dva-tri puta godisnje, a sto se vrenja tice, priklanjam se vise evropskom nacinu, pustam ga da ide prilicno dugo, 30-40 dana, to je moja praksa, kao i produzena maceracija, njome postizem vrlo izrazeni mirisni, vocni karakter u svojim vinima...Naime, zanimljivo je ono sto se dogadja u vreljnjaci. Nakon otprilike 3 tjedna, u vreljnjaci dolazi do malolakticne fermentacije, odnosno opora jabucna prelazi u manje kiselu mlijecnu kiselinu. U vreljnjaci, vino tada i apsorbira sav vocni karakter, narocito ako se u njoj nalazi izvjesna kolicina cijelih bobica. Ja nastojim stavljati oko 30% cijelih bobica koje onda, zasticene svojim kozicama, fermentiraju iznutra, njihova fermentacija je zadnja, jer njihov sok je zasticen kozicama. One vinu daju okus, jer u bobicama je jos ostalo soka. To se zove produzena maceracija. Ja volim taj dugi proces fermentacije, njime dobijam intenzivni vocni okus u nasim vinima.”
Izbor bacvi takodjer je, za Franu, od izuzetno vaznog znacaja. Za delikatnija vina - pinot noir, gamay, sangiovese.... nikada, kaze on, bacva od americkog hrasta, prejak je, prenagao, preostar. Zinfandel, a i Cabernet Sauvignon, oni se s americkim mogu nositi, ali za druga vina, Frane koristi bacve od francuskog i najvise madjarskog hrasta. Za Zin bi jako volio od slavonskoga, ali ga, kaze, ne vidi nigdje, zato puno ima od madjarskog, dodaje Frane, i slovenskog. On osobno, s madjarskim je vrlo zadovoljan jer, u zadnjih nekoliko godina, kvalitet njihove izrade se bitno popravio, na visini je, sto se tice svih aspekata izrade bacve, i sto je jos vaznije - dosljedan je, a vinu, dodaje Frane, daje jedan vrlo ugodan okus tropskog voca koji brzo u vinu dolazi do izrazaja, lijepo ga zaokruzuje.
Sve u svemu, za Franeta to ovako izgleda – metode Staroga svijeta i tehnologija Novoga. Bez tehnologije, bilo bi nemoguce; bez osjecaja i intuicije, koji dolaze iz dugog iskustva i tradicije, sve bi to bila obicna manufaktura, ne umjetnost i vjestina.
Vina Franicevicevih prodaju se pod dvije, jednako lijepe etikete. Na jednoj je slika same vinarije i vinograda do nje, na klasicni francuski pejzaz podsjeca; na drugoj, grb Franicevicevih – tradicionalni izgled, za tradicionalna vina – pinot noir, cabernet franc, cabernet sauvignon i merlot.
Buduci da mu u zadnje vrijeme dolazi sve veci broj posjetitelja koji i za Hrvatsku pita, Frane, u prostoriji za degustaciju, jos nesto ima:
“Nekoliko knjiga, drzim ih stalno dostupnima, o Hrvatskoj i njenoj obali, veliki broj posjetitelja obicno i te knjige prelista i razgovor se, prirodno, nastavlja o Hrvatskoj. U zadnje vrijeme, ugodno sam iznenadjen, sve veci je broj onih koji za Hrvatsku znaju - o njoj su culi, citali, na televiziji gledali....nedavno je bas bio prikazan dokumentarni program o Bracu i Hvaru i jedrenju. Casopis Vogue pisao je o Hrvatskoj kao o novom mjestu, novom otkricu.”
A i Frane, u smislu reklamiranja Hrvatske, cini svoje. Kad mu kazu “Spremamo se u Italiju, sto savjetujete, predlazete?”, Frane im kaze: “Sto cete u Italiji, idite u Hrvatsku!” Frane je tako promijenio plan puta mnogom americkom turistu. A ako neki od njih jos nisu culi za vezu zinfandela i crljenka, saznat ce kad dodju u vinariju Sunce – veliki clanak na tu temu izlozen je na vidnom mjestu, bas iznad sanka.
Frane s uzbudjenjem prica o posjetu Ivana Pejica i Edija Maletica, sa zagrebackog Poljoprivrednog fakulteta. Dosli su, u Sunce, zajedno s Carole Meredith koja je, na University of California, u Davisu, radila na genetickim ispitivanjima zinfandela i crljenka. Kusali su njegove Zinfandele, razgovarali o rezultatima istrazivanja....
I sam dugogodisnji pobornik one teorije da je zinfandel isto sto i plavac mali, Frane je bio prilicno iznenadjen konacnim rezultatima, ali oni su “neosporni, stopostotno cinjenicni” i Franetu je drago kako god bilo, vazno je da je misteriozno pitanje rijeseno, da su popunjene sada one praznine u znanju o porijeklu zinfandela. Za kalifornijske vinare to je jako vazno, jer zinfandel je, u Kaliforniji, tako rasirena i popularna sorta. To grozdju, dodaje Frane, sada daje sasvim drugo znacenje, ali i Hrvatskoj, njenoj povijesti njenim vinima, ona ih pravi puno duze nego Kalifornija....
“Ljudi sada na Hrvatsku drugacije gledaju, za njena vina i cijelo podrucje imaju novo postovanje, novo divljenje, rodio se jedan novi osjecaj zanimanja, Hrvatska je postala uzbudljivo podrucje,” rekao je Frane na kraju naseg razgovora.
Diplomirani psiholog, je li ikada pozalio sto je to podrucje rada napustio:
“Psiholog jesam, ali otkako je vino postalo moja strast, ne bih nista drugo mogao, ja sam upravo ovo sto vidite, to je manifestacija moje ljubavi, moje strasti....Psihologiju nisam sasvim napustio, aktivno i dalje pratim sto se na tom podrucju zbiva, a i s ljudima se, u vinariji, susrecem svakoga dana. Mama me je tjerala da u skolu idem, da se maknem daleko od polja, i isao sam, u ugostiteljsku skolu, na Hvaru, onda na koledz i na studij u New Orleansu i San Franciscu i evo me – opet natrag u polju!”
Frane razmislja i o malom vinogradu na Hvaru, nista veliko, jer veliko, kroz smijeh dodaje, znaci i puno stresa. A u zivotu treba ostaviti mjesta i vremena i za druge stvari – za zivljenje, za uzitak, za zabavu.
I od ovog naseg, drugog razgovora, zbilo se u vinariji Sunce puno toga uzbudljivoga....Za vina tipa Bordeaux, 2002, te za Pinot Noir, 2003, vinarija Sunce kreirala je novu etiketu – Franicevic Series. Frane je nasao nekoliko starih fotografija svog djeda i stare bracere, natovarene bacvama vina, koje je djed prevozio od Sucuraja do Makarske, na prodaju. Frane je fotografije dao jednom umjetniku, u Sonomi. Tradicija stara vise generacija ozivljena je sada na novoj etiketi vinarije Franicevica. Bas na vrijeme da se njome proslavi Zlatna medalja koju je Franetov Sauvignon Blanc osvojio na natjecanju Taster’s Guild 2004; dvije zlatne koje je 2002 RRV Rodella Pinot Noir dobio na istom natjecanju te na West Coast Wine Competition; jos cetiri Russian River Pinot Noira, takodjer dobitnika zlatnih medalja; zatim, 2003 RRV Baker Vineyard Old Vines – Zinfandel za koji kazu “cista starosvjetska geneza;” a u proljece 2005, bit ce spreman i Pinot Noir iz vinograda “Zora.”
