Američke obavještajne agencije našle su se na udaru snažnih kritika zbog terorističkih napada na Sjedinjene Države, 11. rujna 2001. godine, te pogrešnih procjena iračkog oružja masovnog uništavanja. U središtu tih kritika jest loša analiza prikupljenih obavještajnih podataka. Kako se čini, tradicionalne obavještajne djelatnosti, putem agenata na terenu, zapuštene su u današnjem visoko-tehnološkom dobu.
Kada je u ožujku objavljeno izvješće jednog povjerenstva za obavještajne djelanosti o procjeni iračkog oružja, dopredsjednik komisije Lawrence Silberman izjavio je da su obavještajni analitičari prikupili jako malo vrijednih informacija. Obavještajni podaci mogu se prikupiti na razne načine: fotografiranjem iz satelita ili zrakoplova, elektroničkim prisluškivanjem telefonskih poziva, te presretanjem elektronskih poruka na internetu. No agenti na terenu mogu otkriti nešto što tehnologija ne može, na primjer, kakve su namjere Saddama Husseina.
Ljudski čimbenik u obavještajnim djelatnostima dramatično se smanjio u razdoblju nakon Hladnog rata. Umirovljeni pukovnik američke vojske Patrick Lang, koji je nekada vodio sve programe djelatnosti obavještajnih agenata Vojne obavještajne službe kaže da je do pada ljudske špijunaže djelom došlo zbog posljedica Vijetnamskog rata. "U tom segmentu obavještajnog rada idemo nizbrdo još od svršetka Vijetnamskog rata zato što su pogubne reakcije na Vijetnamski rat rezultirale s nizom zakona, pravila i uredbi koje su djelatnost agenata učinile iznimno teškima".
Mellisa Mahle, bivša agentica CIA-e, kaže da su birokratski čelnici obavještajnih agencija preferirali prikupljanje materijala strojevima umjesto ljudima zato što tehnička sredstva, premda skuplja, predstavljaju manji politički rizik nego djelatnosti agenata. Ona je 14 godina bila CIA-in operativac i kao takva je više bila uključena u vrbovanje drugih da postanu špijuni nego što se sama bavila prikupljanjem obavještajnih podataka. Kao poznavatelj arapskog jezika na Srednjem istoku njena je glavna orijentacija bila špijuniranje svojetskog bloka tako da je nakon Hladnog rata smanjen naglasak na ljudskoj špijunaži. "Značajno smo smanjili broj agenata na terenu, a prestali smo i angažirati nove špijune za široki spektar meta što smo činili ranije. Dakle, prikupljali smo manje obavještajnih materijala, imali smo manje agenata i manje operativaca za angažiranje novih ljudi".
Alarmiran velikim brojem obavještajnih propusta Kongres je odobrio stvaranje dužnosti nacionalnog direktora za obavještajne djelatnosti za nadgledanje rada 15 obavještajnih agencija američke vlade. Predsjednik Bush je na tu dužnost imenovao Johna Negropontea. Mellisa Mahle kaže da to imenovanje samo po sebi neće rješiti probleme oko ljudskog elementa u prikupljanju obavještajnih podataka. No ipak, dodaje ona, i to je početak. "Sada imamo čelnika na vrhu piramide i to čini razliku. Međutim, problem time neće biti rješen. Rješili smo pitanje zapovjedništva, a sada moramo rješiti dno piramide, radnu razinu, odnosno pronaći odgovor na pitanje – kako integrirati obavještajnu zajednicu koja je po strukturi i definiciji tako podijeljena da teško može zajedno funkcionirati".
Pukovnik Lang predlaže da se stvori novi elitni korpus tajnih agenata koji bi bio na raspolaganju nacionalnom direktoru za obavještajne djelatnosti u rješavanju teških situacija. On dodaje da je najvažnije pitanje u ljudskom čimebiku obavještajnog rada nije birokracija već kvaliteta ljudi koji su uključeni u složeni i ponekad opasni svijet špijunaže.