Linkovi

Pola stoljeća cjepiva za polio


Prije pedeset godina, diljem svijeta je harala epidemija poliomijelitisa: samo u Sjedinjenim Državama, 1952. godine, bilo je više od 58 tisuća oboljelih od ove bolesti koja je iza sebe ostavljala velik broj umrlih i trajnih invalida, prvenstveno među djecom. A tada, 12. travnja 1955. godine, nakon opsežnih kliničkih pokusa, objavljeno je da je razvijeno cjepivo koje i sigurno i efikasno i snažno. To je cjepivo svelo poliomijelitis na sporadičnu bolest, u Sjedinjenim Državama i u većem dijelu svijeta.

John Brown je bio uplašeni dječačić: kada mu je bilo šest godina, njegov je brat bio odveden u bolnicu, a dva tjedna kasnije i sam se našao u Gradskoj bolnici, u Pittsburghu, u krevetu pokraj onoga njegovog brata. Obojica su oboljela od poliomijelitisa, jednako kao i deseci druge djece u bolnici. Posjetiteljima nije bio dopušten pristup na odjel, te su djeca provela mjesece u kojima su im jedinu ljubav pružale medicinske sestre, koje su ih njegovale. Često bi ih obilazile čitave skupine liječnika, a neka su djeca smjela posjetiti njihov laboratorij na jednom drugom katu bolnice. John nije bio među njima. "Rekli su nam da postoji jedan kat u bolnici koji je pun majmuna. Sestre su se šalile da se i mi ponašamo baš kao ti majmuni," priča danas.

Laboratorijem na jednom od gornjih katova Gradske bolnice u Pittsburghu upravljao je Jonas Salk. On kaže da je njegova ekipa uzgajala virus polija u kulturi tkiva, a onda ga ubrzigala u majmune. "Počelo smo s malo: tek nekolicina životinja, potom malo više; onda smo probali na nekoliko ljudi, pa, zatim, na malo više. Na koncu, provedeno je ogromno kliničko testiranje koje je proveo dr. Thomas Francis Jr, na Sveučilištu Michigan, tijekom 1954. i početkom 1955. Testiranje je obuhvatilo milijun i 800 tisuća djece," kaže Salk.

Nijedno od te djece nije oboljelo od poliomijelitisa, tako da je u travnju 1955. objavljeno daje novo cjepivo sigurno, efikasno i snažno. Kako je cjepivo postalo dostupno diljem svijeta, broj slučajeva polija je drastično opao. Gary Nabel, direktor Centra za istraživanje cjepiva u Nacionalnom institutu zdravlja, kaže da je Jonas Salk sa svojom ekipom vrlo pažljivo i sustavno proučavao virus polija. Za stvaranje cjepiva korišten je inaktivirani virus. "Upravo je ta mimikrija virusa koji je izazivao bolest, njegovim oblikom koji nije bio smrtonosan omogućila uspjeh cjepiva," objašnjava Nabel.

Salkova ekipa je morala isto tako ustanoviti koji su sojevi virusa bili važni, a koji ne. Jedan od znanstvenika – John Enders – razvio je metodu propagiranja virusa u embrijskim stanicama. Za svoj rad, on je kasnije bio nagrađen Nobelovom nagradom za medicinu. Gary Nabel kaže da je Salkovo cjepivo također pokazalo da bi medicinska istraživanja mogla biti ključna za eventualno oslobađanje svijeta od nekih od najstrašnijih bolesti.

"To nam je isto tako pokazalo koliko snažno sredstvo može biti cjepivo u poboljšanju javnog zdravlja, ne samo u slučaju polija, nego za sve vrste drugih patogena koji nam prijete. Mislim da su dvije najvažnije stvari koje su ostale iza Salkovog cjepiva činjenica da ne trebamo više brinuti o bolesti koja je bila prava pošast, i, drugo, da smo stekli primjer kako se nositi s drugim bolestima," kaže Nabel.

Posljednji slučaj poliomijelitisa u Sjedinjenim je Državama bio prijavljen 1979. godine. UNICEF izvješćuje da je preostalo još 64 slučaja, ponajviše u Africi. U tijeku je velik program Ujedinjenih Naroda s ciljem potpunog iskorjenjivanja polija u Africi, u sklopu kojeg će biti cijepljeno i do stotinu milijuna afričke djece.

XS
SM
MD
LG