Novi triler u američkim knjižarama bavi se tsunamijem koji pogađa zapadnu američku obalu. Dok ga je pisao, autor John Nance nije mogao niti slutiti da će roman "Saving Cascadia" biti objavljen kratko nakon jednog od najstrašnijih tsunamija u povijesti.
Prije nego što je postao pisac bestsellera, John Nance je bio pilot borbenih zrakoplova, tako da i njegove priče obično uključuju i zbivanja vezana uz neku letjelicu. Već prethodnim romanom je došao na glas kao 'zloguki prorok'. Taj je roman, "Fire Flight", za temu imao vatrogasce koji se bore s požarima iz zraka, a bio je objavljen 2003, točno kada je ogroman val divljih požara uništavao Kaliforniju. Roman "Spašavanje Kaskadije" pojavio se u knjižarama nakon dva teška potresa u Indijskom oceanu, od kojih je prvi izazvao tsunami u kojemu je živote izgubilo gotovo četvrt milijuna ljudi.
Premda nije mogao predvidjeti taj tsunami, Nance je, kao stanovnik Tacome, u saveznoj državi Washington, dobro znao što je potres 1700. godine učinio tom području. "Znamo da se već 300 godina prikuplja energija na mjestu gdje se kontinent nastavlja gibati prema zapadu, za 4.3 centimetra godišnje, ali se na spoju s dnom oceana ništa ne giba. Tu se iskrivljuje linija obale nakupljajući u sebi ogromne količine energije. To je najgora seizmička prijatnja na čitavom području Sjedinjenih Država. Ja sam to iskoristio kao pozadinu svog romana".
Radnja romana "Spašavanje Kaskadije" počinje s otvaranjem luksuznog odmarališnog kompleksa na jednom od otoka uz obalu savezne države Washington. U obližnjem Seattleu, seizmolog Doug Lam izaziva kontroverzu upozoravajući da su građevinski radovi na otoku mogli izazvati naprezanja na tektonskim pločama ispod otoka, čime bi se pokrenuo katastrofalni potres. Njegova upozorenja se, kako izgleda, pretvaraju u strašnu stvarnost upravo kada se prvi gosti zapućuju prema odmaralištu, na proslavu otvorenja. Duž obale počinje se osjećati podrhtavanja tla, zgrade se ruše, a trajekt koji prevozi goste na otok počinje tonuti.
John Nance je konzultirao stručnjake u Američkoj nacionalnoj geološkoj službi, prije nego što je napisao dio romana u kojemu se događa razorni tsunami. "Jedan od stvari koje će se dogoditi jest naglo dizanje morskog dna. Taj proces doslovce gurne trilijune tona vode praktički momentalno. Ta voda se miče na sve strane brzinom od 800 do tisuću kilometara na sat. Do obale države Washington je u tom slučaju samo 80 kilometara, što znači da će prvi udar vode biti trenutačan, a drugi će uslijediti od povratnog vala".
Kako kaže John Nance, ako bude kao 1700., onda će obala potonuti za dva metra i još biti preplavljena valovima visokim od 9 do 11 metara. To bi potpuno izbrisalo neka današnja mjesta na obali. Za grad Seattle, problem bi bio još gori: iako bi on bio zaštićen od izravnog udara tsunamija, jer se nalazi u dubini zaljeva, katastrofalne bi posljedice uslijedile u seriji sudara divovskih valova unutar zatvorenog zaljeva. Seizmolozi procjenjuju da bi u zaljevu Puget Sound posljedica niza sudara golemih valova bila - naizmjenično podizanje vode s jedne, odnosno druge strane, do visine od 46 metara.
No, bi li izgradnja odmarališta – kao što je opisano u knjizi – mogla biti 'okidač' za pokretanje takve seizmičke katastrofe? "Tu mi je radila mašta. Teorija rezonantnog pojačavanja Douga Lama u romanu u potpunosti je moja zamisao. U stvarnosti, mi ne znamo što bi moglo izazvati takva zbivanja … u nekom trenutku stijene na dnu oceana će početi pucati i micati se, a mi ne znamo hoće li to pokrenuti običan udarac gore na površini tla, ili nešto mnogo snažnije".
Uobičajeni motiv letjelica, u ovom se romanu pojavljuje u vidu helikoptera, koji provode spasilačke misije. Trenutno, on već razmišlja o svom slijedećem romanu gdje će motiv letjelica doživjeti značajan kvalitativni skok: riječ će biti o svemirskom letu.
