Uglavnom se zna što je ljudima smiješno, ali, manje se zna o porijeklu zvukova koje stvaramo reagirajući na nešto smiješno – smijehu. Znanstvenici upravo otkrivaju da smijeh iza sebe vuče vrlo dugi evolucijski rep, a najnoviji dokazi o tome dolaze od škakljivih štakora.
Vrlo je vjerojatno da nikad niste čuli štakora kako se smije, jer to nije čula ni većina ljudi u svijetu. Kako je ustanovio Jaak Panksepp, sa Sveučilišta Bowling Green State, u Ohiju, štakori paze da ih se ne čuje dok se smiju. Zvukove radosti dok se igraju, štakori emitiraju ultrazvučnim frekvencijama, peterostruko višima nego što ih može čuti ljudsko uho. No, kada je Panksepp priključio ultrazvučni detektor i počeo se igrati sa štakorima, došao je do neočekivanog otkrića: oni su škakljivi i na škakljanje reagiraju zvucima koji se mogu opisati samo kao kikotanje.
Štoviše, zapazio je Jaak Panksepp, nakon samo nekoliko škakljanja, štakori su počeli reagirati poput djece: unaprijed bi se kikotali dok bi se prst tek približavao da ih poškaklja. Na kraju, smijali su se već i na samo pokazivanje prsta. No, kakve veze imaju škakljivi i kikotavi štakori s ljudskim smijehom? Činjenica da uopće formiraju smijeh sugerira da je takva reakcija evolucijski vrlo stara. Znanstvenici procjenjuju da je zajednički predak štakora i ljudi živio prije otprilike 75 milijuna godina. "Očito je da smijeh potječe iz mnogo dubljih emocionalnih kutaka naše životinjske prošlosti," zaključuje dr. Panksepp.
Štakori nisu jedine životinje kod kojih je zamijećen neki oblik smijeha. Studije na čimpanzama i psima su pokazale da obje vrste ispuštaju zvukove nalik dahtanju za vrijeme igre. U slučaju čimpanzi, kako tvrdi neuroznanstvenik Robert Provine, sa Sveučilišta Maryland, njihovo dahtanje odgovara ljudskom standardnom ha-ha smijehu. Razlika u ta dva zvuka – kaže on – baca svjetlo na razliku između sposobnosti za govor jedne, odnosno druge vrste. "Uspoređujući smijeh čimpanze i čovjeka," kaže Provine, "možemo razumjeti zašto mi možemo govoriti, a čimpanze ne. Ključ razlike leži u kontroli disanja: čimpanze ne mogu isprekidati izdisaj kako bi proizveli složeni zvuk, čak niti nešto poput ha-ha.
Oni sa svakim dahom mogu stvoriti samo jedan zvuk." Ljudski smijeh, pak, razvio se evolucijski u čitav niz varijacija od onog temeljnog oblika koji se ispušta pri škakljanju. Medicinska istraživanja smijehu pripisuju mnoge koristi, od snižavanja krvnog tlaka i smanjenja rizika od srčanog infarkta i moždanog udara, pa do povećanja inteligencije i sposobnosti očuvanja informacija.