Bombaški napadi na vlakove u Madridu 11. ožujka 2004. bili su najgori teroristički napadi u Španjolskoj u novijoj povijesti. Tadašnji španjolski veleposlanik u Sjedinjenim Državama Xavier Rupirez usporedio je te napade s napadima na New York i Washington 11. rujna 2001.
"Ovo je naš 11. rujan, zbog broj žrtava, zbog terorista koji su izveli napade i njihove spremnosti da ubiju ljude koji su išli na posao." U napadima je ubijen 191 putnik u više vlakova, a više od 1.800 ljudi je ranjeno. Nakon tih napada, Španjolska i šira Europa više nikada neće biti iste. Napadi su izvedeni u četvrtak ujutro, tri dana prije nacionalnih izbora u Španjolskoj. Prije napada, očekivalo se da će konzervativna vlada premijera Josea Marie Aznara ostati na vlasti, makar i s tijesnom pobjedom nad socijalistima. Odmah nakon napada, Aznar je krivnju za napade pripisao baskijskoj separatističkoj organizaciji ETA-i, koja se godinama povezuje s terorističkim aktivnostima. ETA je odbacila bilo kakvu ulogu u napadima, a dva dana kasnije video-traka pronađena u blizini jedne madridske džamije pokazala je da je napade izvršila al-Qaida kako bi kaznila Španjolsku za njeno sudjelovanje u misijama u Iraku i Afganistanu. Vanjskopolitički stručnjak Simon Serfaty iz Centra za međunarodne i strateške studije u Washingtonu kaže da je premijer Aznar izgubio na izborima upravo zbog svojih optužbi na račune ETA-e."U 72 sata između napada i izbora oko deset posto birača promijenilo je mišljenje i odlučilo glasati za oporbu. Bio je to oblik pobune zbog predodžbe u javnosti da je Aznar pokušao iskoristiti napade u političke svrhe."
Španjolski glasači premoćnom su većinom izbrali Socijalističku stranku, čiji je čelnik Jose Luis Rodriguez Zapatero postao sljedeći premijer. Zapatero je ubrzo najavio da će Španjolska povući svojih 1.300 vojnika iz misije u Iraku, kojoj su se mnogi Španjolci protivili. Profesorica vanjske politike Esther Brimmer sa sveučilišta Johns Hopkins u Washingtonu kaže da su se za Španjolskom povele i neke druge zemlje sa snagama u Iraku.
"Kada je postalo jasno da će se Španjolska povući iz Iraka, i za druge zemlje je postalo prihvatljivije da se povuku. To je zatim stvorilo još veći pritisak na one zemlje koje još uvijek imaju snage u Iraku." Diljem Europske unije, bombaški napadi u Madridu doveli su opasnost od terorističkih napada u središte pažnje. Charles Kupchan iz Vijeća za međunarodne odnose u Washingtonu kaže da su nakon napada Europska unija i Sjedinjene Države pronašli zajedničku točku. "Europljani su počeli brinuti više o terorizmu. Shvatili su da nisu imuni na napade kakvima su bile izložene Sjedinjene Države. To je na neki način dovelo Europljane bliže Sjedinjenim Državama."Kupchan dodaje da su napadi u Madridu također zbližili zemlje članice Europske unije.
"Europljani su pojačali napore na boljoj suradnji policijskih organa diljem Europske unije."
Istražitelji su ubrzo objavili da je za napade u Madridu odgovorna skupina marokanskih islamista. Za Europljane, koje je već pomalo zabrinjavao sve veći broj muslimana u njihovim zemljama, ovo nije bila dobra vijest. Zabrinutost je dodatno pojačalo ubojstvo kontroverznog nizozemskog redatelja Thea Van Gogha, koji je prije smrti snimio film kritičan prema islamu. Nizozemske su vlasti u vezi s tim ubojstvom uhitile jednog nizozemskog Marokanca. U Europi već živi 20 milijuna muslimana, a vjeruje se da će ih u budućnosti biti sve više. Esther Brimmer sa Sveučilišta Johns Hopkins kaže da je očito da napetosti u Europi rastu. "Vidimo jačanje neprijateljskih osjećaja prema muslimanima, kao i muslimansko ekstremističko nasilje u ime islama. To je uzrokovalo duboke društvene tenzije i mislim da će još dugo biti uzrok brige." Nakon bombaških napada u Madridu, Francuska je uvela zabranu muslimanskih ženskih pokrivala za glavu u školama. Charles Kupchan iz Vijeća za međunarodne odnose kaže da je puna asimilacija europskih muslimana – upitna. "Europljani ne gledaju na multietničnost na isti način kao i Amerikanci. Oni nisu spremni živjeti u multetničkim društvima. Na to još nisu navikli."Napadi u Madridu naveli su neke da posumnjaju u opravdanost ulaska Turske u Europsku uniju. Europljane brine mogućnost da će tursko članstvo u Uniji otvoriti vrata poplavi muslimanskih useljenika. Sada postoje i strahovanja da su islam i Europa jednostavno nespojivi. To su sve posljedice terorizma.