Govor, kaže se u uredničkom komentaru Njujorškog dnevnika, će se najviše pamtiti po dvije centralne teme: ostati na kursu u Iraku, i promijeniti savezni sistem penzionog osiguranja.
Predsjednik je dobro kazao kada je rekao da su dobar trening i priprema iračke vojske i policije, ključni za američko povlačenje. Medjutim to nije dovoljno, kaže se u New York Timesu, jer je isto tako ključno da novo izabrani irački političari stanu na svoje noge i počnu dobro obavljati posao. Bushov argument da ovo nije dobar trenutak da se odredi vremenski okvir za američko povlačenje, baca u sjenu hitnu potrebu da se uspostave jasni ciljevi u Iraku, a da se iračkim političarima kaže da američki ostanak ovisi upravo o tome hoće li oni ispuniti te ciljeve na vrijeme... Što se tiče prijedloga o privatiziranju sistema penzionog osiguranja, New York Times ga naziva neodredjenim i za sada, samo dopadljivom retorikom.
Svoj urednički komentar Obraćanja naciji, je Washington Post uglavnom posvetio, kako se kaže, neuspjehu predsjednika da u jasnim detaljima objasni kako zamišlja provesti kompliciranu reformu, tj privatiziranje, ionako komliciranog saveznog sistema penzija u Americi; vanjsku politiku, kaže Washington Post, je Bush spomenuo tek nakon što je potrošio više od pola vremena, iako, dodaje se u komentaru washingtonskog dnevnika, nije iznio, što je dobro, na silu odredjeni vremenski okvir za povlačenje iz Iraka.
Slično ka i New York Times, Washington Post je podsjetio kako u predsjednikovu sinošnjem govoru nije bilo niti jedne riječi o zemljama koje se ne smatraju opasnim izvorom terora, kao Kina, Rusija, neke zemlje Afrike, i Latinske Amerike, i niti spomena o pomoći ikome osim Palestincima i tamošnjem mirovnom procesu.
Ugledni Wall Street Journal - radije nego da se osvrne na sam govor kao većina listova - izabrao je osvrt na reakciju demokrata općenito ovih dana na predsjednikov tretman iračke situacije i iračke izbore.
Stajalište većine demokrata u odnosu na Irak danas, kaže se u Wall Street Journalu, je i nepopularno i neprincipijelno; nakon što osam milijuna Iračana doslovce riskiralo živote da glasa, dajući time živo i dirljivo, sliku začetka demokracije u akciji - senatori Harry Reid, Ted Kennedy, i John Kerry, i drugi, izjavljuju po medijima kako to nije ništa posebno, nego da je vrijeme da se uspostavi i objavi izlazna strategija za Irak.
Nazivajući teške kritike demokrata ”manifestom neodgovornosti”, i naglašujući kako je njihova poruka Iračkom narodu poruka o beskorisnosti, i nelegitimnosti izbora za koje su Iračani svjesno bili spremni rizikovati živote, urednički komentar Wall Street Journala se zaključuje riječima: Razumijemo da je posao opozicije da se usprotivi poziciji; no, nije joj posao da bude politički gluha... i slijepa.
