Ove sedmice civilizovani svijet obilježava jednu tužnu godišnjicu. Već je 60 godina prošlo otkad su sovjetske snage, na svom pohodu ka Berlinu, stigle do nacističkih koncentracionih logora u Auschwitzu i svijetu otkrile jednu od najstrašnijih slika, posljedica Hitlerove fix-ideje o čistoj rasi...
Yakov Vinnichenko, tada mladi vojnik Crvene Armije, bio je medju prvima koji su zakoračili u taj stravični svijet logora smrti i vidio ljudske sjene koje su jedva stajale uspravno:
VINNICHENKO: Zatvorenici su se držali jedni za druge da ne bi padali. Neki su se smijali, neki su plakali.Neki su pokušavali da nas dodirnu, a mi smo nastojali da ih zadržimo na odstojanju. Osim toga mi nismo mogli da se zadržavamo, morali smo dalje...
Kad je njegova 322. pješadijska divizija stigla do Auschwitza tu je bilo još samo oko 7 hiljada preživjelih logoraša, onih - kaže Vinnichenko - koji nisu bili u stanju ni da se maknu. Svi ostali su već bili natjerani na marš smrti - prema logorima dublje na njemačkoj teritoriji.
VINNICHENKO: Odmah, već slijedećeg dana organizovani su tuševi i terenske kuhinje da ih se nahrani. Ljudi su bili toliko iscrpljeni, nisu mogli uopšte da se kreću, potpuno iscrpljeni..., kaže bivši ruski vojnik.
Od ukupno 6 miliona jevrejskih žrtava u Drugom svjetskom ratu, u ovom logoru smrti ubijena je gotovo četvrtina - on je bio centralni pogon za izvodjenje nacističkog plana kojeg su oni zvali Konačnim rješenjem jevrejskog pitanja.
A evo kako se toga sjećaju oni koji su trebali da budu ”konačno riješeni” - žrtve:
HERMAN: Esesovci su stajali na vratima sa drvenim palicama i štapovima i udarali vas u glavu, svakog koga su stigli, ljudi su krvarili, svi su bili u panici, vriskali su, majke su gubile djecu iz naručja...sjeća se samog ulaska u logor jedan od rijetkih preživjelih, David Herman, koji zajedno sa svojim prijateljem, takodje preživjelim logorašem iz Auschwitza, Zigi Shapperom, namjerava da još jednom ode do tog mjesta. Nije se lako odlučiti na to, dodaje gospodin Shapper:
SHAPPER: Treba gledati naprijed, treba ići naprijed dok možeš, ali se ipak ne smije zaboraviti...
HERMAN: To je dio mene, to je moja prošlost, to mi je u mislima. Sanjam o tome, sanjam moju porodicu, sanjam na hiljade ljudi koji su umrli. Ne vidim im lica, ali ih itekako mogu osjetiti, dodaje gospodin Herman.
Osim Jevreja, u Auschwitzu I i u kasnije izgradjenom Auschwitzu II - Birkenau, prvo na prisilnom radu, a zatim odvodjeni u smrt bili su i Poljaci, Romi, ruski ratni zarobljenici i drugi.
