Linkovi

Najnovija epizoda američkog političkog rituala - 2005-01-14


Kad George Bush 20. januara bude polagao zakletvu za svoj drugi predsjednički mandat, biće to još jedna, najnovija epizoda američkog političkog rituala koji se ponavlja svake 4 godine od prve predsjedničke inauguracije Georgea Washingtona, 1789. godine. Danas i sutra govorimo više o istorijatu i simbolizmu predsjedničkih inauguracija u Sjedinjenim Državama.

Za mnoge Amerikance taj jednostavni čin kad novo - ili ponovo izabrani predsjednik položi zakletvu na stepenicama Kapitola - ima značenje simbola koji govori o miroljubivom prenosu vlasti i kontinuitetu američke demokratije. Marvin Kranz, istoričar u Kongresnoj biblioteci:

Rekao bih da je to jedan od velikih dogadjaja koji bismo mogli nazvati civilnom religijom ove zemlje. Iako gotovo svaki predsjednik u svom govoru spomene Boga Svemogućeg - inauguracija je ipak uosnovi veoma sekularna ceremonija koja se ponavlja svake 4 godine, bio rat ili mir - bez obzira na to.

Sam proces inauguracije, polaganja zakletve, inauguracioni govor, parada i zvanični bal nakon toga - često su pomagali da se izliječe političke rane u recimo veoma podijeljenim izborima, i to je tako još od najranijih dana republike.

To se ponavlja, svake četiri godine, svake četvrte godine nakon 1789. i ovdje nikad nije bilo revolucije, nikad nije bilo ni šanse za neki oružani sukob. Promjene na vlasti se jednostavno regularno dešavaju. Naravno, nije se to uvijek svakome dopadalo. Na primjer, Kad je Thomas Jefferson inauguriran 1801., John Adams, prethodni predsjednik poražen u reizboru, nekako se izvukao iz Washingtona i nije bio prisutan. U novije vrijeme, iako se čak možda ni ne vole previše, dotadašnji predsjednik, ako je došlo do promjene, vozi se zajedno sa budućim predsjednikom od Bijele Kuće do mjesta inauguracije.

Politički eksperti objašnjavaju da jeza javnos od velikog značaja da pobjednika na izborima i onoga koji odlazi sa položaja vide da zajedno stoje na pozornici - jer to svjedoči o stabilnosti zemlje i političkom kontinuitetu - nezavisno od ishoda izbora. Tako bilo i prilikom prve inauguracije predsjednika Busha prije 4 godine, kada je čovjek koga je on jedva pobijedio na izborima, podpredsjednik Al Gore, zajedno sa predsjednikom Clintonom, stajao na pozornici dok je gospodin Bush polagao zakletvu.

Vrhunac svake inauguracije je svakako predsjednički inauguracioni govor, tradicija koja je takodje ustoličena još na inauguraciji prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona.

To je postao običaj. George Washington je na svojoj prvoj inauguraciji održao veliki govor. Na drugoj inauguraciji govor mu je bio kratak, svega dva paragrafa. To je bio najkraći govor. Ali, to je jednostavno prihvaćeno i svaki je predsjednik nakon toga pisao i držao inauguralni govor.

Istoričar Kranz kaže da je ono što inauguralni govor čini značajnim to što se to smatra govorom koji će ostati upamćen. Medju onima koji jesu ostali trajno upamćeni je i drugi inauguralni govor Abrahama Lincolna, održan pred sam kraj Američkog gradjanskog rata 1865.godine.

Bez zlobe prema bilo kome,sa milosrdjem za sviju, čvrsto uvjereni u ispravnost onoga što nam je Bog dao da vidimo kao ispravno, hajde da okončamo ono što smo započeli, da izliječimo rane ovoj zemlji, da učinimo sve što može donijeti i proslaviti pravdu i trajni mir i medju nama i sa drugim zemljama.

Godine 1933, novoizabrani predsjednik odmah je bio suočen sa drugačijim izazovom. Franklin Roosevelt je svoj prvi govor držao u jeku Velike Depresije i od Amerikanaca zatražio da ne podlegnu beznadju.

...Jedino čega treba da se bojimo jeste strah sam.

Predsjednik John Kennedy je svoj inauguracioni govor iskoristio da Amerikance pozove na dobrovoljni javni rad..

Dragi moji Amerikanci, ne pitajte šta zemlja može da učini za vas. Pitajte, radije, šta vi možete učiniti za svoju zemlju.

Prije četiri godine, predsjednik Bush je nastojao da ujedini zemlju podijeljenu nakon tijesne izborne pobjede nad AlGoreom.

Nikad se ne umoriti, nikad ne skrenuti, nikad stati - danas obnavljamo tu svrhu - da svoju zemlju učinimo još pravednijom i jošdarežljivijom, da afirimiramo dostojanstvo naših života i svih drugih života.

Istoričar Marvin Kranz naglašava da je inauguracija, uopšte, vrijeme kad Amerikanci na stranu ostavljaju svoje političke razlike i shvataju koliko je njihova demokratija stabilna i trajna.

To je i dio našeg bića kao Amerikanaca - jer prihvatamo neminovnost promjena. Znamo da su promjene legitimne i prihvatamo ih. Toga se držimo čak i u vrijeme kriza. Oni medju nama koji se nadju u opozici novoj osobi koja stupa na dužnost predsjednika - ipak ga smatraju našim zajedničkim predsjednikom i pristaju da žive pod novim pravilima koja on donosi.

Očekuje se, inače, da će za ovu predsjedničku inauguraciju, prvu nakon terorističkih napada iz septembra 2001. mjere sigurnosti biti ekstremno jake. Pored toga, postoji i zabrinutost zbog najave demonstranata da će predsjedniku u znak protesta okrenuti ledja dok u svečanaoj paradi bude išao od Kongresa ka Bijeloj Kući.

XS
SM
MD
LG