Uoči izbora 9 januara, medju najozbiljnijim kandidatima za mjesto predsjednika Palestinskih vlasti, je Mahmud Abbas, bivši plaestinski premijer, poznat i kao Abu Mazen. Ko je on i hoće li njegov, eventualni, izbor uticati na perspektive mira izmedju Palestinaca i Izraela.
Mahmoud Abbas je rodjen 1935 u Safedu, dijelu Palestine koji je u to vrijeme bio pod Britanskim mandatom. Nakon što je 1948. osnovan Izrael, on je otišao u Siriju. Zajedno sa posljednjim palestinskim predsjednikom Yaserom Arafatom, bio je osnivač Fataha. Njemu se pripisuju zasluge za rane kontakte sa jevrejskim ljevim, pacifističkim grupama 1970-tih i 80-tih.
1993. Mahmoud Abbas je sa Yasserom Arafatom doputovao u Washington, kako bi podpisao Sporazume iz Osla sa Izraelom, na ceremoniji u Bijeloj kući uz ppsredovanje predsjednika Billa Clintona. Gospodin Abbas je od mnogih smatran glavnim arhitetkom tih sporazuma.
Deset godina kasnije, u martu 2003. on je imenovan na mjesto palestinskog premijera. Medjutim, Arafat nikada gospodinu Abbasu nije dao vlast koju je on želio. On je zato, nakon 4 mjeseca, podnio ostavku. Nakon smrti Yassera Arafata, u novembru prošle godine, on je ponovo izbio medju vodeće kandidate za njegovog nasljednika. U decembru je gospodin Abbas pozvao na okončanje Palestinskog nasilja protiv Izraelaca. Bivši američki pregovarač, Dennis Ross, koji je 12 godina igrao vodeću ulogu u mirovnim naporima na Srednjem Istoku, kako u administraciji Republikanaca, tako i Demokrata, blisko je suradjivao sa gospodinom Abbasom. On kaže de je gospodin Abbas uvijek bio jasan da je posljednjih godina nasilni ustanak Palestinaca bio greška.
Njegova vizija je bila putokaz, on je bio protiv nasilja i za pregovore, i ja vjerujem da je to putokaz koji palestincima nudi nadu u budućnost. U posljednje četiri godine oni su isprobali nasilje i posljedice su stravične za Palestince. Takodjer, su loše za Izraelce, ali stravične za Palestince, i ekonomija je naprosto desetkovana, više od dvije trećine Palestinaca u Gazi žive ispod linije siromaštva i oko polovina njih na Zapadnoj Obali, 3 hiljade i 500 je mrtvih i izmedju 25 i 30 hiljada ranjenih, i za što?
Nathan Brown iz Carnegie Zadužbine za medjunarodni mir misli da Abbasova pozicija nije bitno drukčija od Arafatove.
Razlika je u tome da Abbas ima odredjeni kredibilitet kod Izraelaca, on zna kako govoriti njihovim jezikom, više diplomatski, i za razliku od Arafata, koji je uvijek izbjegavao donošenje odluka, Abu Mazen, čini se, zna šta je potrebno da bi se došlo do mirnog rješenja.
Medjutim, gospodin Brown ne misli da će se stvari trenutačno promjeniti, ukoliko on bude izabran 9 januara, ukazujući na činjenicu da će u ovoj godini biti više izbora na palestinskoj teritoriji, i dok se to ne završi, neće biti moguće učiniti ozbiljniji napredak prema miru.
Dennis Ross se slaže da će novi palestinski lideri trebati vremena da pokažu da su vrijedni povjerenja koje će im Palestinci ukazati, ne samim time što su izabrani, nego treba nešto i da urade. To, kaže on, uključuje slobodu kretanja, obnovu palestinske ekonomije, uvodjenje reda u haosu i davanje Palestincima osjećaja moguće nade.
I dok je gospodin Ross optimista, gospodin Brown misli, bez obzira što su obje strane došle do rješenja o dvije države, da su još uvijek jako udaljene., te da mirno rješenje Izraelsko-Palestinskog sukoba zahtijeva vrlo teške odluke obje strane.
