Kada su 1945. godine osnovani Ujedinjeni Narodi, pet država dobilo je stalna mjesta u Vijeću Sigurnosti - Sjedinjene Države, Britanija, Kina, Rusija i Francuska. U protekle dvije decenije, premda se često raspravljalo o proširenju Vijeća, ni jednoj drugoj zemlji nije ponudjeno stalno mjesto. To uskoro treba da bude promijenjeno. Visoki Komitet UN za pitanja prijetnji, izazova i promjena definirao je dva prijedloga, da se broj članica Vijeća Sigurnosti poveća sa 15 na 24, te da još neke zemlje dobiju u Vijeću stalno mjesto. Bivši tajlandski premijer Anand Panyarachun, koji je predsjedavao tim Komitetom, kaže da u njihovom izvještaju nisu definitivno navedene zemlje koje bi trebale da dobiju stalno mjesto. Razgovaralo se o Njemačkoj, Japanu, Brazilu, Indiji i Južnoj Africi, kaže on, i naglašava da do promjene broja stalnih članica mora doći:
Mislim da treba da na to gledamo tako da najvažnije organizacije u sistemu UN, Generalna Skupština i Vijeće Sigurnosti, moraju da odraze sadašnju političku realnost u svijetu, kao i novi geografski raspored.
Članica ovog panela, Dr.Gro Harlem Brundtland, govori o još jednom području na kojem su nužne reforme UN. Radi se o sposobnosti Svjetske Organizacije da brzo reagira na krize koje se javljaju u svijetu, poput ove trenutno u Darfuru, u Sudanu. Ona objašnjava da je Panel predložio stvaranje novog tijelaUN - koje će identificirati potencijalna žarišta rizika koja nastaju zbog siromaštva, bolesti ili civilnih sukoba.
Predlaganjem novog tijela, Komisije za postizanje mira, mi želimo da podržimo napore pojedinih zemalja u prevenciji sukoba, u oporavku nakon sukoba i obnovi državnih struktura. To je veoma važan aspekt sa stanovišta kolektivne sigurnosti u svijetu.
Debate o efikasnosti UN-a ili njenom nedostatku kulminirale su oko pitanja rata u Iraku. Bushova administracija je vidjela da se UN koleba i sama je izabrala da ide u rat. Druge zemlje su žalile zbog nesposobnosti UN da spriječi taj rat.
Kritičari kažu su Ujedinjeni Narodi neefikasni i korumpirani. Upravo sada neki traže da generalni sekretar Kofi Annan podnese ostavku zbog skandala oko programa Nafta za hranu - koji je pod kontrolom UN, Iraku dozvoljavao prodaju nafte da bi nabavio hranu i lijekove za irački narod. Umjesto toga, režim Saddama Husseina je ukrao većinu tih prihoda i očito u tome imao pomoć sa strane, kroz mehanizam podmićivanja. Amerika i druge zemlje zahtijevaju punu istragu o tom programu. A što se predloženih reformi tiče, gospodin Annan - koji kaže da u načelu podržava prijedloge panela - iskoristiće nalaze izvještaja kao osnovu za sopstvene prijedloge za reformu UN koje će zemljama članicama biti predočene u martu iduće godine.
