U predizbornoj kampanji ove godine najvruća tema bila je američka spoljna politika. Mediji, politički analitičari, američki glasači i javnost zemalja širom svijeta preispitivali su stajališta dvojice kandidata tragajući za njihovim mogućim pristupom gorućim svjetskim problemima poput rata u Iraku, sjevernokorejske krize, izraelsko-palestinskog sukoba i euro-američkih odnosa. Evo šta o mogućim pravcima američke spoljne politike kažu eksperti iz instituta Brookings.
Dva dana nakon izbora, Brookingsovi stručni saradnici, eksperti za pojedine domene u medjunarodnim odnosima, raspravljali su danas pred prepunim auditorijem o tome šta se ustvari dogodilo s Amerikom prije dva dana i koliko rezultati ovih izbora mogu odrediti ili izmijeniti pravce američke spoljne politike, na kraći i na duži rok, ...
...i koliko pojedini regioni u svijetu mogu biti zahvaćeni posljedicama ovakvog izbornog rezultata.
Ovo nije dobro u pogledu šansi za prekoatlansko pomirenje nakon krize kroz koju smo prolazili posljednjih nekoliko godina, kaže Philip Gordon, specijalista za za evroameričke odnose. On kaže da je Evropa na prvi izbor gospodina Busha za predsjednika gledala kao na privremeno i slučajno skretanje ka dubljem konzervativizmu, ali da to nije prava Amerika i da će to prvi naredni izbori promijeniti. Sada se Evropa, kaže on suočila s činjenicom da je Amerika svojim izborom definitivno drugačija od njihove projektovane želje i da se sad s tom i takvom Amerikom mora nositi. Pogotovo će to na ruku ići onim strujama u Evropi koje se zalažu za samostalan i anti-atlanski put, a otežavati onima koji se zalažu za bliže partnerske odnose sa Amerikom, Blairu će biti teže i Berlusconiju, Aznar je već kažnjen, a biće teško i kad se radi o Iraku, jer će sad oni koji ne žele da nam pomognu imati savršen izgovor: mi nemamo viška novaca i trupa da bismo ih slali u pomoć administraciji čiji je predsjednik toliko neomiljen u našoj javnosti. Medjutim, ja se nadam da će evropski lideri shvatiti da nije u igri, kao Deus ex machina, neki John Kerry i da je ispod svega ipak činjenica da Evropa i Amerika trebaju jedna drugoj i da moraju saradjivati sa izabranom Bushovom administracijom.
Govoreći o Rusiji, Fiona Hill, ekspert za Rusiju i euroazijske zemlje, podsjetila je da su diplomatski odnosi Putinove vlade i Bushove administracije u početku bili prilično neugodni, uz niz sitnijih diplomatskih skandala, ali da je, ustvari, Rusija zadovoljna pozicijom koju ima kao zemlja koja nije ni medju 10 prvih na listi prioriteta Bushove administracije, što njima daje mogućnost da bezbrižnije rješavaju svoje probleme u regionu i brojna unutrašnja pitanja bez američkog uplitanja. To je osnova američko ruskih odnosa i to će se nastaviti, smatra gospodja Hill.
James Stainberg, podpredsjednik instituta Brookings i direktor Centra za medjunarodne političke studije, podsjetio je, u zaključku, da nijedna administracija, pa ni Bushova u drugom mandatu nije odustala od svojih ključnih stavova, ali ih je uvijek pomalo umekšavala, prilagodjavala. To je dobro, rekao je on, jer to znači da ima šansi da ova administracija ublaži negativan i pomalo nipodaštavajući odnos prema medjunarodnim institucijama, UN-u, pa i NATO-u idrugima, ali ne treba očekivati da će Amerika dozvoliti da recimo UN, kompliciranim mehanizmom konsenzusa utiče na neke strateške poteze Sjedinjenih Država.U ovom razgovoru učestvovali su još i Martin Indyk bivši ambasador na Srednjem Istoku i ekspert za taj region, te Richard Bush III, direktor Centra za istraživanja azijske problematike.
