Okončanje zaostavštine terora: polaganje temelja za pomirenje kroz identifikaciju nestalih u BiH, naziv je predavanja koje je jučer održano u u Washingtonskom holokaust muzeju. Predavanje je održao John David Crews, koji je u Bosni nekoliko godina boravio kao član Međunarodne komisije za nestale, radeći na razvoju DNK sistema za identificiranje tijela žrtava i uspostavi laboratorija.
Potraga jedne žene za tijelima svoje ubijene djece nakon rata u BiH, tema je krakog filma Crvene gumene čizme režiserke Jasmile Žbanić, kojim je otvoreno predavanje na temu identifikacija nestalih u BiH. Predavanje se koristi primjerom Bosne u globalnom nastojanju da se pomogne društvima i pojedincima u njihovom žaljenju za hiljadama nestalih osoba i suočavanju sa neidentificiranim ostacima žrtava.
Šta je to što je u tom pogledu specifično za BiH, za Glas Amerike objašnjava John David Crews, konsultant forenzičkog programa pri organizaciji International Resoruces Group, koji ističe uspjeh postignut s prvom identifikacijom žrtve urađenom u samoj BiH 16 novembra 2001.
Bosna je veoma specifična u pogledu genocida koji se desio, jer je pokušaj prikrivanja tijela i onemogućavanja njihove ekshumacije veoma ekstreman. Tu možemo vidjeti ne samo primarne, nego i sekundarne, pa čak i tercijarne grobnice. Stoga postoji mogućnost da su ostaci jednog jedinog tijela razbacani u tri masovne grobnice, koje su možda stotinama kilometara udaljene jedna od druge. Jedini način da se identificira jedno takvo tijelo je DNK analiza i u BiH trenutno postoje tri DNK laboratorije, u Sarajevu, koja analizira uzorke kostiju, u Tuzli, koja analizira uzorke krvi i u Banja Luci gdje se analiziraju teži uzorci. Na čitavom području bivše Jugoslavije postoje centri za sakupljanje primjeraka krvi, osobito u BiH, Srbiji i na Kosovu.
U DNK analizi se koristimo metodom baziranom na silikonu, putem kojeg se dobija veoma čist primjerak DNK. Ova tehnologija nam je omogućila da se pokrenemo sa procenta uspjeha od 40-50% kojeg smo imali pri analizi kostiju, na procenat uspjeha od 90-95%. Bez toga ne bismo bili u mogućnosti postići takve uspjehe kakve smo postigli u BiH, kaže John David Crews i naglašava da je vjerovatno najveća prepreka identifikaciji nestalih - politička situacija, kao i pronalazak i ekshumacija tijela, jer kako kaže, što više vrijeme prolazi, to blijedi i sjećanje ljudi, a teže je uraditi DNK identifikaciju na kostima koje su duže ležale u zemlji.
S političke tačke gledišta, u tom regionu još uvijek postoje velike napetosti i iako je postignut napredak u suradnji preko granica, još uvijek ima dosta toga da se uradi, kaže John David Crews. Što se tiče lekcija koje su se u tom pogledu naučile iz iskustva u BiH i koje se sada mogu primijeniti u ostalim dijelovima svijeta gdje se otkrivaju masovne grobnice, gospodin Crews kaže:
Mogle su se naučiti izvanredne lekcije--prva lekcija je proces faza, odnosno o tome kako implementirati program za ekshumaciju tijela, njihovo identificiranje i vraćanje članovima obitelji, a također i pomaganje tim obiteljima da prevaziđu psihološko-socijalne posljedice. S naučne tačke gledišta, mi smo uzeli tehnologiju koju smo primijenili na Balkanu i uspjeli smanjiti troškove analize sa 60-70 dolara na 10 dolara po primjerku kosti, te smanjiti vrijeme analize sa 24 na 2-3 sata. To mijenja dinamiku u svim pogledima, jer sada možemo pogledati masovne žrtve, kao što su one u Iraku, gdje je zabilježeno oko 300 hiljada nestalih u posljednjih 10 godina. Sada imamo tehnologiju s kojom možemo raditi u takvim uvjetima i veoma, veoma brzo identificirati tijela, brže nego što smo to ikada do sada mogli. Trenutno razgovaramo sa zvaničnicima State departmenta, a planiramo doći i do iračkih zvaničnika, kako bi im objasnili kako naša tehnologija radi i kako oni mogu izgraditi takvu infrakstrukturu uz mnogo manje troškove nego je to urađeno u Bosni, koja je bila prvi projekat koji se pokazao ogromnim uspjehom, kaže John David Crews.
Upitali smo ga da li je pomirenje kroz identifikaciju nestalih doista moguće.
Mislim da jeste. Iz priča koje smo ja i moje kolege obavili s članovima obitelji nestalih se može zaključiti da je osnovna stvar koja ih sprječava da nastave svoje živote i oproste svojim susjedima, koji su im možda ubili najmilije, to što još nisu dobili tijela koja mogu dostojanstveno sahraniti, kaže za Glas Amerike John David Crews, konsultant forenzičkog programa pri organizaciji International Resoruces Group.
