U poslednje vrijeme se sve češće čuju komentari da je Dejtonski sporazum pretrpio neuspjeh u BiH i da ga treba mijenjati. Na tu temu razgovarali smo sa čelnikom projekta Dejtonskog mirovnog sporazuma Bruce Hitchnerom. Gospodin Hitchner je također direktor Bostonskog ureda Grupe za međunarodne zakone i politiku. O valjnosti Dejtonskog sporazuma gospodin Hitchner je rekao sljedeće.
Kada je napisan Dejtonski sporazum je u prvom redu bio sporazum o prekidu vatre koji je u praksi prerastao u nešto više. Ako upitate veliki broj onih iz Sjedinjenih država koji su učestvovali u pripremi Dejtonskog sporazuma reči će vam da su u početku očekivali više fleksibilnosti u procesu.
Medjutim zbog politike, ovdje u zemlji zatim politike u regionu, Dejton je ubrzo postao zamrznut i već 1996. god. bio je potpuno smrznut i mogućnost da se on adaptira i modifikuje gotovo da nije ni postojala.
Tačno je da se događalo da realnost pobija Dejton ali tu su i odrednice Dejtona koje su pomogle da se uspostavi vlada, definišu odgovornosti. Ako pogledate brojne anekse sporazuma isključujući kritične anekse 4 i 10 o ustavu i ulozi Ureda visokog predstavnika, može se reći da su mnoge obaveze, mnogi elementi koji su njima definisani ili izvršene ili su sada u fazi da ih može sprovoditi BH vlada.
Sada se postavlja sljedeće pitanje - tačno, sa Dejtonom je svršeno ali mi možemo iskoristiti mogućnosti koje pruža Dejton za uspostavljanje strukture vlade u budućnosti. Mislim da je važno u jednom trenutku, možda sljedeće godine, otvoreno reći da je sa dejtonskom fazom završeno.
Sjedinjene države su izvršile invaziju na Irak kako bi uklonile diktatora Sadama Huseina. Zašto međunarodna zajednica ne poduzme drastičnije korake u Bosni i Hercegovini od onih koje sada poduzima i ukloni sa vlasti one koji građanima te zemlje uskraćuju pravo na budućnost i normalan život?
Želim reći nešto što će zvučati u izvjesnom smislu pomalo kontraverzno. Međunarodna zajednica probleme dijeli na one za koje je zainteresovana i one koji su joj nametnuti. Problem je u tome što su za nju Bosna i Hercegovina i Balkan bili problemi koji su joj nametnuti i međunarodna zajednica se nije tom problemu u poslednjih deset godina posvetila svim srcem. Bez obzira kako na to gledamo to nije bilo punim srcem.
Kada se osvrnemo unatrag, zamislite četvrti visoki predstavnik, četvrti po redu koji dolazi i kaže mi prvo moramo uspostaviti vladavinu zakona. To vam može dati neke naznake o stepenu do kojeg međunarodna zajednica nije preuzela svoje obaveze u prve četiri godine po svom dolasku. Da smo bili agresivniji, da smo nakon rata u Bosni pohapsili kriminalce, ekstremiste, one koji su bili umješani u etničko čišćenje, da smo nastupili odlučno i javno ih prozvali, danas bi smo bili u mnogo boljem položaju. Sada imamo problem jer su se oni institucionirali i ušančili. Iz tog razloga misija međunarodne zajednice moraće trajati mnogo duže nego što bi trebala da traje.
