Angažiranje u Afganistanu i Iraku, Sjedinjene Države pokazuju manje brige za Balkan na kojem su borbe 1990-tih okončane. Medjutim, Kosovo ostaje nesigurno, njegov status još nije odlučen, a etnički sukobi su i dalje mogući. Novinarka Glasa Amerike, Keida Kostreci u tom smislu ukazuje na odredjene razlike koje u pogledu Balkana i američkog prisustva u tom regionu iskazuju sadašnji predsjednik, George W. Bush i njegov demokratski protukandidat, John Kerry.
Kada je preuzimao ured u Bijeloj kući, u januaru 2001. godine, predsjednik Bush je rekao da namjerava izvršiti postepeno povlačenje sa Balkana kao dio širih nastojanja da smanji prisutvo američkih mirovnih snaga u svijetu. To je i uradio. Više od polovine od oko 5 hiljada američkih vojnika je otišlo sa Kosova, dok će oni iz Bosne i Hercegovine biti u cjelini povučeni do kraja godine kako bi ih zamjenile snage Evropske unije.
John Hulsman, iz Heritage fondacije u Washingtonu, koji se bavi pitanjima NATO-a i Evrope, kaže da ta redukcija ima smisla u odnosu na trenutne prioritete Bushove administracije.
”Pod Bushovom administracijom, sa Amerikom angažiranom na četiri primarna interesa - Irak, Iran, Sjeverna Koreja i al-Qaida - Balkan je od trećerazrednog interesa. Administracija predsjednika Busha je govorila o evropeizaciji sukoba, dajući vodeću ulogu domaćim liderima jednako kao i EU, dok bi Amerikanci imali ulogu podrške.“
Gospodin Hulsman kaže da se odredjeni stepen dobroćudne zanemarenosti može pokazati politički korisnim na Balkanu. U stvari, kaže on, Albanija i Makedonija su u posljednje vrijeme vidjeni kao partneri, i jedna i druga zemlja učestvuje sa svojim jedinicama u američkim operacijama u Iraku i Afganistanu.
Gospodin Hulsman vjeruje da bi demokratski kandidat, John Kerry obrnuo trend i vratio se protekcionizmu koji je doveo do napada na Srbiju kako bi se zaštitilo Kosovo i ranije do Daytonskog mirovnog sporazuma kojim su okončane borbe u BiH.
”Problem sa administracijom Johna Kerrya, ukoliko on dodje na vlast, je u tome da su ljudi poput Richarda Holbrooke-a cijelu svoju karijeru napravili na fikciji da je Dayton veliki uspjeh i učiniće gotovo sve da bi to dokazali. Tako da možete očekivati mnogo veće američko prisustvo na Blakanu.“
Gospodin Holbrooke, koji je bio duboko uključen u politiku administracije predsjednika Clintona prema Balkanu, se spominje kao mogući državni sekretar ukoliko John Kerry bude izabran.
James Rubin, bivši pomoćnik državnog sekretara u administraciji predsjednika Clintona, i sada savjetnik za vanjsku politiku gospodina Kerrya, kaže da će njegov kandidat preuzeti mnogo aktivniji interes za Balkan i graditi na već ostvarenom progresu.
”Ono što trebamo je učvrstiti stabilnost koju je tamo stvorila administracija predsjednika Clintona i osigurati da se ne obnove sukobi i civilni rat kakav je bio. Mi smo ostvarili veliki uspjeh u tom dijelu svijeta i ne bi ga trebali profućkati preranim povlačenjem, prije nego stabilnost, počeci demokracije i integracija sa evropskim institucijama bude kompletirana.“
Savjetnik Johna Kerrya kaže da će on održati trenutni nivo prisustva američkih trupa na Balkanu. On će nastojati da se približi regionu kroz Evropu. Njegov fokus će biti na Evro-Atlantskim integracijama sa Balkanom, smatrajući ga dijelom Evrope, a ne njenim zaledjem.
Kathleen Stephens, trenutno zamjenica pomoćnika državnog sekretara, kaže da predsjednik Bush ostaje dovoljno uključen na Balkanu. Njegova politika se ne može u potpunosti sagledati samo kroz broj vojnika, nego i kroz različite druge oblike.
”U cijelini, politika angažiranosti je bila ključna za napredak koji je ostvaren, politika rada sa evropskim partnerima i rada sa zemljama u regionu na putu prema Evro-Atlantskim integracijama. Čini mi se da u tome postoji medjupartijska suglasnost.“
John Lampe profesor istorije na Univerzitetu Merilend kaže da postoji direktan interes Sjedinjenih Država za održavanjem stabilnosti na Balkanu, i da samo toliko može biti uradjeno bez obzira ko pobjedi na novembarskim izborima.
”Mislim da vaši slušatelji u regionu ne bi trebali očekivati neku novu infuziju, niti ekonomske pomoći, niti vojnog prisustva. Za to nema sredstava, a pored toga, zaista je vrijeme za vlade i gradjane u tom regionu da preuzmu vlastitu sudbinu.“
Analitičari se slažu da će američki predsjednik imati ograničeno vrijeme i sredstva za potrošnju na Blakanu sve dok su Sjedinjene Države angažirane u Iraku i Afganistanu. To medjutim ne umanjuje njegov značaj, jedino nivo američke uključenosti.
