U centru trenutnog političkog sukoba u Najafu na jugu Iraka nalazi se Moqtada al-Sadr, klerik koji je dobio podršku hiljada Šiita u južnom i centralnom Iraku. On je već više od godinu dana glasan kritičar američke vojne prisutnosti u Iraku. Njegove pristalice su se početkom godine uključile u žestoke sukobe s američkim snagama, tako da je američka vojska na kraju pregovarala o primirju sa Sadrovom vojskom Al-Mehdi. Primirje je međutim narušeno posljednjih sedmica. Robert Rafaele je pripremio prilog o kleriku koji je postao neugodna ličnost kako za američke tako i iračke zvaničnike.
“Živio dugo al-Sadr“ - to je pozdrav s kojim na stotine šiita rutinski pozdravlja klerika Moqtada al-Sadru kada on petkom napušta džamiju u Kufi, nedaleko od njegove kuće u Najafu. Al-Sadr, za kojeg se vjeruje da ima 30-tak godina, je član veoma istaknute šiitske obitelji. On je najmlađi sin Muhamada Sadeq Sadra, višeg šiitskog klerika i velikog ayatolaha kojeg su, kako se navodi, ubili lojalisti Sadama Huseina 1999. U junu 2003. al-Sadr je oformio miliciju nazvavši je vojska Mehdi. On je aktivno osuđivao američku okupaciju Iraka i američke planove o uspostavi demokratske vlade. Al-Sadr je uspostavio sedmične novine al-Hawzah, ali je koalicija koju predvode Amerikanci zabranila taj list u martu 2004., optuživši ga za podsticanje anti-američkih osjećaja. Iračke vlasti su izdale i nalog za hapšenje al-Sadra, u vezi s ubistvom jednoh rivalskog klerika aprila 2003. Al-Sadr poriče te optužbe. Te su akcije dovele do gotovo osam sedmica sukoba između vojske Mehdi i američkih snaga u kojima je ubijeno 70 Amerikanaca i na stotine Iračana u Najafu i Kufi.
Edmund Ghareeb s univerziteta American u Washigntonu kaže da se al-Sadr dopada mladim Iračanima, jer sebe predstavlja kao žrtvu američkih okupacijskih snaga, i prelazne iračke vlade.
Što je više sukoba bilo, što je bio izlagan većem pritisku tako je postajao poznatiji, privlačio više pristalica i ,što je najvažnije, bio je u mogućnosti da preuzme Najaf. On je u osnovi tako mogao oblikovati sukob po svom nahođenju. Kada bi bio napadan, mnogi ljudi su suosjećali sa njim jer Najaf vide kao sveto mjesto, kaže gospodin Ghareeb.
Primirje u junu nije dugo trajalo. 5 augusta borci al-Mehdija su u Najafu oborili jedan američki helikopter, što je dovelo do drugog sukoba između al-Sadrovih pristalica i američkih snaga. Al-Sadr i pripadnici njegove milicije su na kraju našli utočište u džamiji imama Alija, najsvetijem šiitskom mjestu u Iraku. Američke snage su postavile kordon oko džamije i njenog obližnjeg groblja. Irački premijer Iyad Alawi je naredio američkim snagama da ne pucaju na džamiju, iako američka vojska navodi da borci al Mehdijai dalje pucaju iz svog oružja. Gospodin Ghareeb kaže da se iračka vlada, mada je Najaf i dalje pod opsadom, suočava s nemogućom odlukom.
S jedne strane, vlade neće moći postići uspjeh, neće moći postići svoje ciljeve ukoliko u zemlji nema stabilnosti. Ali kako bi postigli stabilnost, morate ugušiti bilo kakav izazov, ili one koji ga postavljaju. U isto vrijeme, kada krenete da ih zaustavite, i kada to radite s američkim snagama, ili koalicionim snagama, to će potkopati vašu poziciju, tako da je vlada u veoma teškoj poziciji.
Kaže gospodin Ghareeb i dodaje da se nada da Iračani mogu smiriti al-Sadra dovoljno dugo da se uspostavi nova zakonodavna skupština i suverena vlada. Ali to možda neće biti tako lako.
