Linkovi

Memoari bivšeg predsjednika Clintona o BIH - 3.dio - 2004-06-25


Nakon gotovo 4 godine krvavog, i kako često predsjednik Clinton napominje u knjizi, neravnopravnog rata u Bosni Hercegovini, novembra 1995. postignut je, a zatim, u decembru, i zvanično u Parizu potpisan Daytonski Mirovni Sporazum. Tada se američki predsjednik prvi put lično sreo sa Slobodanom Miloševićem.

Četrnaestog decembra na jedan dan sam odletio u Pariz, radi zvaničnog potpisivanja sporazuma kojim se okončava bosanski rat. Sreo sam se sa predsjednicima Bosne, Hrvatske i Srbije, i otišao s njima na ručak kojeg je Jacques Chirac priredio u Jelisejskoj Palati. Slobodan Milošević je sjedio preko puta mene i dosta smo pričali. On je djelovao inteligentno, artikulisano i ponašao se srdačno, ali je u očima imao najhladniji pogled kojeg sam ikada vidio... Nakon što sam proveo to vrijeme s njim, više uopšte nisam mogao biti zbunjen činjenicom da je on podržavao sva ta jeziva ubijanja u Bosni, i imao sam čudan osjećaj da ću se s njim veoma brzo ponovo sukobiti, sjeća se gospodin Clinton, predvidjajući na neki način, kosovski sukob koji je uslijedio za par godina.

No, vratimo se na početak rata. Na više mjesta u knjizi gospodin Clinton priznaje da je nejedinstvo u medjunarodnoj zajednici u mnogome produžilo patnje naroda u BIH. Evo jednog primjera iz 1993. godine.

U martu 93. bili smo još veoma daleko od jedinstvene politike. Devetog marta, u prvom susretu koji sam imao sa tadašnjim francuskim predsjednikom Miteranom, on mi je sasvim jasno rekao da, bez obzira što je poslao 5 hiljada francuskih vojnika u Bosnu da obezbjedjuju dostavu humanitarne pomoći i obuzdavaju nasilje, on i dalje ima više suosjećanja za Srbe i da, za razliku od mene, mnogo manje želi da vidi ujedinjenu Bosnu pod muslimanskim vodjstvom, sjeća se gospodin Clinton.

Richard Holbrooke bio je jedan od najbližih saradnika predsjednika Clintona upravo u vezi sa balkanskim pitanjima, i njegovu ekspertizu je, kako kaže veoma cijenio. Zbog toga, u knjizi svojih sjećanja prenosi i kompletnu listu razloga koje gospodin Holbrooke navodi kao ključne za Bosnu kao ”najveći kolektivni sigurnosni promašaj Zapada od 30-tih godina 20 vijeka“. Pogrešno iščitavanje balkanske istorije i očito opadanje jugoslovenskog strateškog značaja nakon završetka Hladnog rata, prva su dva razloga. Slijede - trijumf nacionalizma nad demokratijom u postkomunističkoj Jugoslaviji, zatim - oklijevanje Bushove administracije da poduzme još jednu vojnu operaciju tako brzo nakon prvog Zaljevskog Rata i, konačno, američka odluka da Evropljanima prepusti inicijativu, i konfuzan i pasivan odgovor Evrope na tu inicijativu, piše na 513 stranici memoara bivšeg predsjednika.

27. aprila 92. Milošević je objavio nastajanje nove države Jugoslavije koja se sad sastojala samo od Srbije i Crne Gore. A zatim je, piše dalje gospodin Clinton, Milošević napravio predstavu sa povlačenjem svoje vojske iz Bosne, ostavljajući, medjutim, oružje, zalihe i vojnike - bosanske Srbe pod komandom svog ličnog izabranika Ratka Mladića. Borbe i ubijanja su se samo nastavili, dok su se evropski lideri upinjali da to zlo održe pod kakvom takvom kontrolom, a Bushova administracija nije tačno znala šta da čini, a nije ni htjela da se prihvata nekog novog problema u 92., izbornoj godini.

Što se bosanskog predsjednika Izetbegovića tiče, o njemu gospodin Clinton govori sa respektom, shvatajući, kako kaže, koliko je za konačan mir bilo od značaja hrabro i tvrdoglavo odbijanje Izetbegovića i njegovih saradnika da popuste pred srpskom agresijom. Medjutim, u knjizi se na nekoliko mjesta ukazuje i na Izetbegovićevu spremnost na odredjenu dozu kompromisa, sve dok je neki dogovor pošten u odnosu na bosanske muslimane.

Ovaj pregled završavamo sjećanjem predsjednika Clintona na brojne susrete koje je tih godina imao sa papom Ivanom Pavlom Drugim, od kojih je svaki, kaže, bio fokusiran na Bosnu.

Njegova svetost i ja, kao i uvijek, sastali smo se nasamo i najviše govorili o Bosni. Papa je ohrabrivao naša nastojanja da postignemo miru toj zemlji i izrekao je jednu opservaciju, koja se u mene veoma urezala. On je rekao - 20. stoljeće je započelo ratom u Sarajevu, a da ja ne smijem dozvoliti da se stoljeće i završi ratom u Sarajevu, sjeća se gospodin Clinton.

XS
SM
MD
LG