Jedan od onih koji je lično i dobro poznavao Ronalda Reagana je i jedan naš kolega-novinar Glasa Amerike Craig Fitzpatrick, koji je u vrijeme Reganove administracije kao pripadnik mornarice bio stacioniran i radio kao kamerman u Bijeloj kući. Craiga sam zamolila da nam ispriča neke od nezaboravnih osobnih momenata koje je imao s predsjednikom Reaganom.
Craig Fitzpatrick: Nezaboravan momenat je svakako bio odlazak na njegov ranč u Kaliforniji kada sam ga snimao kako stavlja sedlo na svog i Nancinog konja pred jahanje na ranču. Tu bih izdvojio i odlazak u Moskvu, gdje se u Kremlju sastao s Michail Gorbachovim, kao i posjeta velikom kineskom zidu na kojem sam snimao predsjednika Reagana.
Craiga sam upitala kakav je bio Ronald Reagan kao obična osoba, a ne kao predsjednik;
Fitzpatrick: Sresti Ronalda Reagana je bilo kao sresti svog dedu--ljubazan, stariji čovjek. On nije pokazivao nikakav animozitet prema drugima, čak i kada su ga drugi napadali--on je uvijek bio veseo, nasmijan, sretan i spreman za šalu. Ujutro je uvijek u novinama prvo čitao stripove, a nakon toga bi prešao na ozbiljne vijesti. Uvijek bi u ovalni ured ušao s nekom šalom i smijehom za početak dana. Ja sam ponekad boravio u ovalnom uredu 4, 5 puta dnevno kako bi ga snimao tokom raznih susreta, i bio sam prisutan tokom tih susreta možda prvih pet minuta, a onda bih, kada bi oni prešli na ozbiljne razgovore, ja napuštao ovalni ured. Ronald Reagan bi obično ujutro sastanak svog kabineta započinjao s nekom šalom i Howard Baker koji je bio šef njegovog kabineta je mislio da se i od njega očekuje da dodje s nekim vicem, te bi i on uvijek pričao šale predsjedniku.
Fitzpatrick: On je znao brojne viceve na ruski račun. Jedan od njih je da ljudi u Sjedinjenim državama mogu stati ispred Bijele kuće i reći da predsjednik Reagan ne obavlja dobro svoj posao, dok u Rusiji ljudi također mogu stati i Michailu Gorbachevu reći da predsjednik Reagan ne obavlja dobro svoj posao. Jednom je Gorbachev bio na svom imanju, i prije toga je dobio sasvim novu limuzinu, koju je želio da provoza. Vozaču je rekao da pređe na zadnje sjedište kako bi on mogao sjesti za volan. I tako se Gorbachev zaputio ka Moskvi, međutim prekoračio je brzinu i policija ga je zaustavila. Policajac mu je dao kaznu, i pustio ga--kada je tog policajca kolega policajac upitao ko je to bio u automobilu on je odgovorio: Ne znam, ali mu je Gorbachev vozač! To je šala koju je Reagan volio pričati.
Kada se Ronald oporavljao od operacije polipa, boravio je na gornjem spratu Bijele kuće u koji zalazi samo mali broj ljudi. Tada bi u papučama i kućnom ogrtaču održavao sastanke sa svojim kabinetom i jednom je tamo primio senatore Bob Dolea, i Robert Byrda, i tom prilikom im je ispričao neku šalu i okrenuo se meni i namignuo--ne znam koja je to šala bila, ali sam pomislio: predsjednik Sjedinjenih država u kućnom ogrtaču mi se okreće i namiguje--to mi je bilo jako smiješno.
Vjerovatno je najtužniji momenat bio kada je eksplodirao svemirski shuttle Challenger. Christen MCCullof, učiteljica koja je bila na shuttlu je mjesec dana prije nesreće bila u Bijeloj kući i kada su Reganu rekli da je shuttle eksplodirao on je odmah rekao: O, to je onaj na kojem je bila učiteljica! To je vjerovatno jedan od najtužnijih momenata. Još jedan je nakon nesreće jednog vojnog aviona, otišao je tada u bazu i želio zagriliti svakog člana obitelji svakog od vojnika--tada je skoro zaplakao.
Ronald Regan je svoje iskustvo iz Holivuda prenio i u Bijelu kuću:
Mislim da je bio toliko uspješan, jer je u Holivudu naučio kako da govori, pravi pauze, i glumački trening mu je u tome uveliko pomogao, iako je jedini trening kojeg je imao onaj na koledžu. Mislim da je prirodno znao komunicirati. On je čak i mnoge od svojih govora sam pisao. On je uvijek svoje govore držao u jednom od džepova-- Jednom je izašao na južni travnjak Bijele kuće i greškom je obukao pogrešan kaput u kojem je ostao govor od mjesec dana prije toga. Stoga je improvizirao dok mu neko od osoblja nije donio pravi govor. Ronaldova odijela su bila specijalno krojena--on je sa strane imao specijalan džep kako bi lako mogao dosegnuti i uzeti govor.
Mislim da je Ronald Reagan oslobodio više ljudi nego bilo koji čovjek u istoriji: istočne Nijemce, mnogo Rusa, istočne Evropljane. Berlinski zid je pao i on je tu umnogomne pomogao. Sav moj video materijal se sada nalazi u predsjedničkoj biblioteci u dolini Simi u Kaliforniji, kaže na kraju novinar Glasa Amerike Craig Fitzpatrick.
Craig Fitzpatrick je bio kamerman u Bijeloj kući u periodu od 1982-1989, nakon čega je počeo raditi na Glasu Amerike.
