Na filmskom festivalu Tribeca koji je tijekom vikenda otvoren u New Yorku, prikazan je i film iračkog režisera, kurdskog porijekla Jano Rosebianija pod nazivom ”Sadamove masovne grobnice“. Dokumantarac u kojem žrtve Sadamove represije svjedoče o zločinima počinjenim u posljednjih dvadeset godina nad svim etničkim i religijskim grupama, kako kaže sam autor nosi sljedeću poruku: Spriječimo da se nešto ovako ikada više desi u svijetu. Prilog Mirele Bruk.
Ovo je priča koja treba biti ispričana, to su svjedočenja koja sam zabilježio širom Iraka, od samih žrtava, iz prve ruke -kaže režiser Rosebiani.
ROSEBIANI: Misllim da je važno ispričati ovu priču jer veći dio svijeta ne zna za opseg Sadamovih zločina, oni trebaju razumjeti zbog čega je tako važno bilo ukloniti Sadama i njegov režim. Također ,arapski svijet lako zaboravlja te zločine, još uvijek na arapskim ulicama vlada mišljenje da je Sadam heroj, i zato je potrebno da oni razumiju kroz šta je Irak prošao.
VOA: Biti pripadnik druge vjere ili stranke u Iraku je bilo grijeh. Ljudi su jednostavno nestajali iz svojih domova, uništavana su čitava sela, odvođene porodice koje su brojale 15 , 18 osoba - svjedočenja su prikazana u ovom dokumentarnom filmu. Na pitanje koliko masovnih grobnica ima u Iraku i koliko se ljudi vodi nestalima, režiser Rosebiani odgovara.
ROSEBIANI: Procjenjuje se da postoji preko 270 masovnih grobnica , dok se nestalim vodi 300 hiljada osoba, što je najveća brojka na svijetu. Sve više i više se grobnica pronalazi i vjerujem da će ih biti i više.
VOA: U dokumentarnom filmu ste spomenuli i masovne grobnice u BiH.
ROSEBIOANI: Pokušao sam uvezati i svjedočenja iz ostalih dijelova svijeta koji su slično propatili, nad kojima su vladali tirani i diktatori i u kojima se nalaze masovne grobnice. Jedno od mjesta koje sam pomenuo je i BiH. Intervjuirao sam neke stručnjake forenzičare koji su radili na ekshumacijama u BiH i koji sada u Iraku rade na istom poslu. Oni podučavaju iračke timove ekshumaciji. Radi se o Amerikancima, Britancima, Ircima, a siguran sam da ima i ljudi iz BiH koji rade u Iraku.
VOA: Koja bi vaša poruka bila narodima u BiH, koji i dan danas tragaju za svojim voljenima koje su izgubili tokom rata, ali i po pitanju otkrivanja novih grobnica?
ROSEBIANI: Moja bi poruka bila ista kao i Iračanima, da razumiju da nisu sami u ovom svijetu, da se osjećaju manje poniženim znajući da drugdje u svijetu ima ljudi koji su propatili pod sličnim zločinima i da su istina i pomirenje jedini procesi zacjeljenja, inače bi u našoj budućnosti bilo mnogo više masovnih grobnica. Bitno je za porodice žrtava da pronađu svoje voljene , bez obzira da li su one iz Bih ili Kurdistana, Iraka, Afrike ili Gvatemale.
VOA: Jednosatni dokumantarni film je satkan od brojnih svjedočenja najbližih članova porodica žrtava, ali i iračkih zvaničnika i članova međunarodnih forenzičkih timova. Najpotresnija od svega su ipak svjedočenja preživjelih , onih koji su imali sreću da im puščani meci na Sadamovim stratištima nisu okončali život. Poruka režisera Rosebianija je sljedeća:Ne dopustimo da se ovo ikome ikada više desi.
