Svakih 17 godina svjetlo dana ugledaju cikade, insekti koji sliče skakavcima, i koji su najviše poznati po glasnoj pjesmi mužjaka. Cikade ostaju u zemlji sve dok temperatura ne dostigne 18 stepeni Celzijusa. Stanovnici Washigntona se također pripremaju za invaziju cikada, jer se mnogi sjećaju kako je to izgledalo 1987, kada su posljednji put na površinu izašli milioni cikada.
Oni izlaze u tako velikom broju da ih grabljivci ne mogu prevladati, kaže Nate Erwin, entomolog iz muzeja Smithsonian.
Ovi insekti se nalaze pod zemljom 17 godina kao larve bez krila koje se hrane na korjenju stabala i žbunova. Kada temperatura zemlje dostigne određenu temperaturu, svaki član te populacije izlazi kroz rupu na zemlji, penje se na stabla i odbacuje svoju ljušturu po posljednji put. Od larve tada izrasta lijepa cikada s crnim tijelom, narančastim krilima i zapanjujućim crvenim očima.
Mlade koje imaju vjančanja u maju su najviše zabrinute, kaže Peggy Allen, menadžerica imanja Evermay, dodajući da je naručila 200 suncobrana u slučaju da cikade počnu padati.
One udaraju u stvari, udaraju u kosu..., kaže jedan čovjek, a njegova sugradjanka iz Washingtona dodaje:
Ličilo je kao da ste na okeanu--na svakoj travki je bila po jedna cikada, kaže ova stanovnica Washigntona.
Neki međutim cikade smatraju i delikatesom.
Ovo je sve što mi je ostalo od prije 17 godina, kaže Jacques Tiziou koji u svojoj kuhinji priprema zamrznute cikade.
Na jednom hektaru šume može biti i do milion cikada. Zvuk mužjaka koji se stvara vibriranjem organa na stomaku može doseći i preko 100 decibela--taj zvuk privlači ženke koje nakon parenja legu jaja. U roku od dvije do četiri sedmice, svaka odrasla cikada je mrtva. Za šest do devet sedmica, larve padaju na zemlju gdje se ukopavaju i više neće biti viđene u narednih 17 godina--do nove invazije ovih neobičnih božjih stvorenja.
