Danas je ruski predsjednik Vladimir Putin počeo svoj drugi predsjednički mandat, suočavajući se sa vrlo izmijenjenim svijetom u odnosu na vrijeme kada je po prvi put preuzimao ovlasti i obaveze predsjednika Rusije. Teroristički napadi od 11. septembra 2001. godine duboko su promijenili odnose gospodina Putina sa Zapadom, a takođe dodatno ojačali i veze sa američkim predsjednikom George W. Bushom. Detaljnije novinar Glasa Amerike, Jim Bartel.
Za svega nekoliko sati njihovog prvog susreta predsjednik Bush je bio uvjeren da je gospodin Putin čovjek sa kojim može surađivati: Pogledao sam ga u uči i shvatio da je iskren i da mu se može vjerovati. Bio sam u stanju osjetiti njegovu dušu.
Ono što je ostvareno na ton prvom susretu u Sloveniji bilo je potvrđeno tri mjeseca kasnije - ruski predsjednik bio je prvi strani lider koji je nazvao Bijelu kuću nako terorističkih napada na New York i Washington. Narednih mjeseci Rusija je izrasla u dragocjenog saveznika u anti-terorističkom ratu dijeleći obavještajne podatke o Afganistanu i dozvoljavajući da američke snage budu raspoređene u nekim republikama bivšeg Sovjetskog saveza u centralnoj Aziji. Produbljavanje prijateljstva bilo je uočljivo tokom susreta Bush-Putin na ranču američkog predsjednika u Teksasu u jesen 2001. godine.
James Collins, bivši američki ambasador u Rusiji kaže: Obje zemlje su po prvi put potvrdile da jedna drugoj nisu neprijatelj. Bilo je to prvo zvanično definiranje takvog ruskog politčkog stava.
Tokom susreta dvojica predsjednika uradila su to i napismeno. Do određenog zahlađenja došlo je u vrijeme neslaganja oko i zbog rata u Iraku. Ambasador Collins smatra da je to bilo najveće iskušenje za ostvarivanje obaveza preuzetih u Teksasu.
”Mislim da je za rusku stranu, a i za Amerikance u nekim slučajevima, bilo mnogo teže nastaviti energično insistirati na nekim intencijama i opredjeljenima sadržanim u dokumentima iz Teksasa.“
Politički lideri u obje zemlje vjeruju da su razlike oko Iraka uveliko prevaziđene i da će dominantniji strateški interesi dovesti do suradnje na glavnim međunarodnim problemima. Između ostalog, to su trgovina oružjima za masovna uništavanja, srednjeistočni mirovni proces i rat protibv terorizma. Jedan od najboljih analitičara ruskih prilika vjeruje da će za Sjedinjene države najvažnije pitanje drugog predsjedničkog mandata gospodina Putina ipak biti ruski autokratizam.
Michael McFaul, profesor univerziteta Stanford: Dugoročno, to je najznačajnije strateško pitanje, jedino strateško pitanje u američko-ruskim odnosima.
Gospodin McFaul se pribojava da će učvršćivanje Putinove moći i slamanje određenih demokratskih institucija voditi nekoj vrsti nerazumijevanja između Washingtona i Moskve, prisutnog i u vrijeme hladnog rata. Za sada, administracija predsjednika Busha se prema tome odnosi kao ”raskoraku u vrijednostima” i poziva Rusiju da pokaže veću predanost ka demokratskim vrijednostima i poštivanju ljudskih prava. Ono zbog čega su Sjedinjen države vrlo zabrinute je slamanje slobode medija, gušenje političke opozicije i nastavljanje rata u Čečeniji.
Sarah Mendelson, Centar za strateške i međunarodne studije, Washington: Mnogi su zabrinuti da bi način na koji Rusija koristi silu u Čečeniji mogao biti hrana za terorizam, umjesto da ga zaustavi. U tom smislu, Čečenija nije samo unutarnji problem Rusije, to je svačiji problem.
Malo je onih koji misle da će zabrinutost administracije predsjednika Busha ići dalje od ”blagog pritiska” vršenog proteklih mjeseci.
William Kincade, profesor na studiju međunarodnih odnosa univerziteta American kaže: Osnovna potreba koju Moskva i Washington imaju jedno prema drugom pod sadašnjim okolnostima je takva da vjerujem da Washington neće ići dalje od blagog pritiska i svakodnevnih podsticanja. Naravno, ukoliko ne dođe do neke krupne promjene u Putinovoj strategiji zbog koje bi za Sjedinjene države bilo mnogo teže da se suzdrže od odlučnog reagiranja.
To nije vjerovatno. Predsjednik Putin je ekonomski rast Rusije izdvojio kao glavni prioritet drugog mandata i rast ekonomskih veza sa Sjedinjenim državama vidi kao vrlo važan. Administracija predsjednika Busha to odobrava smatrajući da uravnotežena i raznovrsna ekonomija, integrirana u svjetski sistem razmjene, čini Rusiju jačim i stabilnijim partnerom. Istovremeno, američka vlada insistira da Rusija mora ojačati demokratske institucije da bi mogla potom dosegnuti onu vrstu odnosa koje Sjedinjene države imaju sa svojim tradicionalnim saveznicima.
Američki državni sekretar, Colin Powell je početkom godine za ruski list Izvestiya, pored ostalog, napisao: Bez temeljnih principa dijeljenih zajednički, američko-ruski odnosi neće dostići puni potencijal.
Mnogi u Kremlju računaju da Rusija nije više zemlja u tranziciji i da Sjedinjene države moraju prihvatiti ruski sistem takav kakav je.
