S. RUSHDIE: PEN je uvijek bio izvanredan u sagledavanju cenzura, sudjenja piscima, pitanja ljudskih prava širom svijeta, i jedna od stvari koje sada osjećamo jeste da postoji razlog da se pogleda unutar Sjedinjenih Država u probleme koji su se počeli ovdje razvijati i da se pokuša koristeći iste tehnike i isti osjećaj hitnosti sa kojim smo išli tragom sudjenja i cenzurisanja u inostranstvu, djelovati u vezi dogadjanja u Americi.
VOA: On je zatim podsjetio da PEN uglavnom djeluje ukazujući na zloupotrebe, dovodeći ih u centar šire svjetske pažnje, što bitno pomaže u rješavanju i zaustavljanju njihovog širenja... Uz to, gospodin Rushdie kaže:
S. RUSHDIE: Mislim, kada je riječ o drugom pitanju sa ovim u vezi, nije samo riječ o ukazivanju na zloupotrebe u zemlji, mislim da je druga stvar takodjer jako važna za PEN, da postane mjesto kroz koje će Amerika moći da čuje svijet, i kroz koje će svijet imati priliku da govori sa Amerikom.
VOA: Dakle vi mislite da postoji nerazumjevanje i da će to pomoći da se ono ukloni...
S. RUSHDIE: Svijet je, kao što znate, pun nerazumjevanja, ali ja jednostavno mislim da s obzirom na ogromnu moć koju u svijetu imaju Sjedinjene Države i s obzirom na činjenicu da oni tu moć sada sasvim otvoreno provode na način koji neki ljudi podržavaju, dok mnogi drugi ne odobravaju, vrlo je važno ne zatvarati linije komuniciranja izmedju Amerike i svijeta, i to je ono gdje organizacija pisaca prirodno može djelovati, da kaže mi taj dijalog trebamo držati otvorenim, i ako je moguće pojačati ga, učiniti ga glasnijim, jer ima se osjećaj da postoji želja u nekim dijelovima da se taj dijalog u ovom trenutku prekine i moramo djelovati da se on održi.
VOA: Gospodine Rushdie, vi ste, takodjer, kritikovali ono što se dešava u Sjedinjenim Državama, rekli ste da ste zabrinuti oko slobode govora u Sjedinjenim Državama, posebno nakon 11. septembra. Zašto?
S. RUSHDIE: Prije svega, dozvolite da pojasnim, ovdje postoje problemi i oni su ozbiljni. Mislim, medjutim, da ih ne možete porediti sa uvjetima kakvi postoje u Iranu, na Kubi, ili u Kini, prema tome ne treba preuveličavati problem jer on nije na takvom nivou. Ali postoje brojni razlozi za zabrinutost. Jedan od njih koji nije u vezi sa vladom, način na koji se vode i kontroliraju mediji u ovoj zemlji, sve više postaje problem za ljude čiji glasovi se sve manje čuju. Teško je dobiti pristup na radiju ili televiziji ukoliko vaša gledišta nisu u skladu sa uspostavljenim, i tu nije u pitanju samo politika. Šokantni disk-jockey, kao Howard Stern je uklonjen sa radio talasa zbog moralnog križarskog rata koji se odvija. Prema tome, zbog različitih razloga, neki su politički, drugi su u vezi sa konzervativnim moralizmom, sužava se debata i za svaku demokraciju to je zabrinjavajuća stvar, i u zemlji koja sebe najviše cijeni po prvom amandmanu, slobodi govora, to je vrlo zabrinjavajuće.
Tu su i drugi specifični problemi. Postoji stvarni problem ulaska ljudi u ovu zemlju nakon 11 septembra, ukoliko dolaze iz pogrešnog mjesta.
VOA: Kada kažete pogrešne zemlje, mislite li na islamske zemlje?
S. RUSHDIE: Mislim, postoji lista, zar ne? Mi svi znamo da postoji lista, da većina njih, Sjeverna Koreja i Kuba, nisu isključivo islamske, ali se ipak većinom radi o islamskim zemljama.... Ono što nalazimo je činjenica da je sve teže i teže za ljude iz tih zemalja da dobiju vizu za ulazak u Ameriku ukoliko je procjenjeno da dolaze sa pogrešnog mjesta.
VOA: Da li ste vi zbog toga govorili o uznemiravanju muslimana ovdje, ljudi iz islamskih zemalja?
S. RUSHDIE: Istina je da sam ja mislio da će biti mnogo gore. Nakon napada 11 septembra ja sam mislio da će biti puno povratnih reakcija, ali u cijelini toga nije bilo. Mislim da je to ohrabrujuće. Očito da je bilo nekih, mislim da svako od nas zna neke individualne priče o takvom incidentu. Ali, mislim da je važno reći da u cjelini nije bilo tako loše kako se strahovalo. Mnogi od mojih afro-američkih prijatelja koji su promjenili imena u muslimanska, rekli su mi da ih sada vraćaju jer ne žele da ih više zovu Muhamed, žele da ih zovu Fred i slično. Postoji problem i mislim da toga svako treba biti svjestan. Ali, mislim da je pošteno reći da problem nije tako izražen koliko su se ljudi plašili da bi mogao biti.
VOA: S obzirom da ste bili ključna meta islamskog fundamentalizma kako gledate na današnji rast islamskog fundamentalizma?
S. RUSHDIE: To je široko pitanje, naravno, jer ja mislim da je on različit na različitim mjestima. Drukčiji je fundamentalizam u Iranu od onog Talebanskog, ili od onog što se dešava u Egiptu, ili Alžiru. Treba ga sagledati u istorijskom kontekstu svake pojedine zemlje. Ali ako treba generalno reći, mislim - ovo je hipoteza - mislim da bi to mogao biti kratkoročni fenomen. Mislim u istorijskom smislu 50 godina je kratak period, ali je to naravno u ljudskom životu dug period. Medjutim, taj fenomen postoji u većem ili manjem obimu svugdje gdje postoji Islam. Ali, ako bolje pogledate mjesta gdje je ta ideologija došla blizu vlasti, ili preuzela vlast, ako pogledate Afganistan, Iran, Alžir na primjer, što više dolazi na vlast to ga narod manje voli.....
Ljude privuče islamski fundamentalizam, kao neka vrsta odbacivačke ideologije, način iskazivanja da niste zapadnjak, i daje drugačiji identitet, ima tu vrstu romantične privlačnosti, ali se ona vrlo brzo istroši. Tako da se može desiti da će to nakon 50 godina biti istorijski slučaj, ali kao što sam rekao mada to nije ništa u očima istorije to je veliki period u ljudskom životu, rekao je u intervjuu za Glas Amerike, Salman Rushdie, dobitnik nagrade Whitbread, 1988. godine za svoj roman Satanski stihovi, i predsjednik organizacije književnika PEN u New Yorku.
