Prije 10 godina jedan od najgorih pokolja 20-tog vijeka počinjen je u Ruandi. Decenijama je Ruanda bila razdvojena etničkim sukobima izmedju Tutsija i manjinskih Hutua. Masovna ubistva su otpočela nekoliko sati nakon misterioznog rušenja aviona u kojem je 6 aprila 1994. godine poginuo predsjednik Ruande, Juvenal Habyarimana.
Preko 800 hiljada ljudi su masakrirani kada su sljedbenici Habyarimana napali etničke Tutsije i politički umjerene Hutue optužujući ih za simpatije prema pobunjenim Tutsijma. Na desetine hiljada djece su izgubili majke i očeve. Hiljade žena su bile žrtve stravičnih brutalnosti i silovanja. Stotine hiljada ljudi su napustili zemlju.
Za većinu stanovnika Ruande, traume i bol kao zaostavština genocida nisu ni blizu završetka. Mnoge žene su inficirane AIDS-om tokom masovnih silovanja, i kasnije su umrle ostavljajući na hiljade djece siročadi. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je sada oko 100 hiljada djece u Ruandi prepušteno samo sebi, zato što su njihovi roditelji ubijeni, umrli od AIDS-a, ili su zatvoreni zbog zločina u vezi sa masovnim ubistvima.
Medjunarodni sud UN-a za Ruandu sudi onima koji su najviše odgovorni za genocid. Desetak lidera Ruande su osudjeni, medju njima i bivši premijer Ruande, Jean Kambanda. Medjutim, na stotine osumnjičenih su i dalje na slobodi. Medju njima je Felicien Kabuga, bogati biznismen optužen da je bio glavni finansijer radio stanice u Ruandi koja je podsticala Hutue da ubijaju Tutsije. On je, takodjer, optužen da je pribavljao oružje za miliciju Hutua.
Sjedinjene Države su ponudile do 5 miliona dolara za informacije koje bi vodile Kabuginom hapšenju, ili hapšenju drugih koje je optužio sud UN-a.
Kao što je glasnogovornik State departmenta, Adam Ereli rekao: Sjedinjene države su kontinuirano radile kako bi pomogle da se odgovorni za stravične zločine izvedu pred lice pravde, i mi nastavljamo biti uz narod Ruande u njihovim nastojanjima da obnove svoju zemlju nakon genocida.
1994. godine genocid u Ruandi se izrodio iz politike usmjerene ka sistematskom uništavanju ljudi. Narod Ruande je preživio, ali su rane duboke. Šteta koja je u Ruandi nanešena etničkom mržnjom je za cijeli svijet opomena i nauk.
