Prije deset godina svijet je gledao u Rwandi ono za što je rekao da se više nikada neće dogoditi. Genocid. U 100 dana, oko 800 hiljada Tutsija i umjerenih Hutua masakrirani su po nalogu ekstremističke Hutu vlade u Rwandi. Kao i u BiH, medjunarodna zajednica nije na vrijeme i na odgovarajući način reagirala da spriječi tragediju. Hoće li svijet sjećajući se strahota 1994 u Rwandi, 1995 u Srebrenici, i na drugim prostorima bivše Jugoslavije, odajući poštu žrtvama, konačno naučiti lekciju i naći pravi odgovor u budućnosti? Novinarka Glasa Amerike, Cindy Shiner podsjeća na genocid u Rwandi.
Prije nego je Rwanda postala belgijska kolonija Hutua i Tutsija su živjeli u relativnoj harmoniji. Belgijski kolonizatori su koristili aristrokaciju Tutsija kako bi posredno vladali nad većinskim Hutuima sve do neovisnosti 1962. godine. To je izrodilo neslaganja. Napad Hutua na Tutsije podstakao je pobunu Tutsija. Rwandski patriotski front, ili RPF, izvršio je invaziju na Rwandu iz baza u Ugandi 1990. Mirovni sporazum sa vladom koju su predvodili Hutui postignut je 1993. godine.
Medjutim, mirovne snage UN-a su razotkrile planove za genocid. General Romeo Dallaire, u to vrijeme zapovjednik mirovnih snaga u Rwandi., obećao je pomoć. Pomoć nije stigla. Umjesto toga 10 belgijanaca iz sastava mirovnih snaga su ubijeni, a UN je povukao sve snage, izuzev 270 vojnika.
6 aprila avion u kojem su bili predsjednici Rwande i Burundija srušen je iznad glavnog grada Kigalija, što je pokrenulo genocid.
Godinu dana ranije, predsjednik Bil Clinton je u Washingtonu otvorio muzej posvećen preživjelim drugog genocida: Holocausta.
On je tom prilikom rekao: da im se nije suprostavilo, svjetski nasilnici bi i dalje vrebali nad nemoćnim i svijet ne smije dozvoliti da se to ponovi.
Ali je svijet ponovo dozvolio da se to desi u Rwandi.
Gregory Stanton je predsjednik Genocid Watch-a
”Rwanda nije bila u krugu naših moralnih zabrinutosti. Najveće sile svijeta nisu vidjele Rwandu kao dovoljno važnu da se u njoj intervenira, da se rizikuju životi vojnika.“
Neuspjela američka vojna intervencija u Somaliji 1993. godine u kojoj je poginulo 18 američkih vojnika dodatno je doprinijela nespremnsoti da se ide u Rwandu.
I tako su Tutsiji iz RPF-a preuzeli stvari u svoje ruke. Tri mjeseca nakon početka genocida, oni su preuzeli vlast. Ali rat nije bio završen. On je prebačen preko granice u Zair dok je RPF nastavio lov za onima koji su izbjegli genocid.
Zairski predsjednik Mobutu Sese Seko je zbačen sa vlasti i drugi gradjanski rat je izbio u novoj Demokratskoj Republici Kongo. Nakon toga je devet zemalja bilo uključeno u borbe i stotine hiljada ljudi je izgubilo život.
Sadašnji Generalni sekretar UN-a, Kofi Annan je u to vrijeme bio na čelu misije mirovnih snaga i nedavno se izvinuo za neuspjeh UN-a u Rwandi.
Preživjela genocida i zagovornica ljudskih prava Justine Mbabazi kaže da riječi nisu dovoljne.
”Mislim da je izvinjenje jedna stvar, realnost druga. Preživjeli genocida u Rwandi žele vidjeti pravdu, nešto što će ići uz izvinjenje, neku intervenciju, posebno žene inficirane HIV-om usljed silovanja. Mislim nešto uz samo izvinjenje. Samo žao mi je, samo izvinjenje. Preživjeli, kao i ja žele više od izvinjenja.“
Jedna od stvari koja je učinjena je uspostavljanje Medjunarodnog suda za sudjenje počiniocima genocida.
U Rwandi, Hutui i Tutsiji ponovo žive jedni uz druge. Oni međutim ne mogu živjeti u svijetu u kojem će reći nikad više, jer znaju da za to nema garancija. Nema ih čak ni od najmoćnijih zemalja u svijetu. Ali su učinjeni napori da se spriječe buduća masovna ubistva. UN i Britanija su odlučno intervenirali na drugoj strani kontinenta u Siera Leoneu, na zaustavljanju tamošnjeg gradjanskog rata. Nekoliko organizacija su sada upozorile na potencijalne genocide tražeći od vlada da djeluju, ali sumnje ostaju.
Gregory Stanton je predsjednik Genocid Watch-a
”Nisam siguran da ćemo ikada prevladati etničke sukobe u svijetu. Sumnjam da je to moguće. Etnički sukobi su u samom ljudskom biću. Mi rastemo uz odredjeni jezik i kulturu. Kako demokracija napreduje i mi razvijamo sistem za rješenje sukoba i zaštitu ljudskih prava manjina ta vrsta zločina protiv humanosti biće konačno sprječena. Može zahvatiti nekoliko zemalja prije nego budemo u stanju reći - Nikada više, ali sada treba da otpočnemo tu borbu, tu kampanju.“
Genocid Watch je dio medjunarodne koalicije za zaustavljanje genocida. Oni zagovaraju rana upozorenja, uspostavljanje vojnih snaga za brze odgovore i zatim pravdu. Preživjela Justine Mbabazi se nada da će uspostaviti pravni ured u Kigaliju koji bi branio ljudska prava. Ona kaže da će sprječavanje genocida u budućnosti od svakoga zahtijevati izuzetno velike napore.
”To je pitanje želje da se uradi više, ne samo dan za danom. Trebate se staviti u situaciju da osjećate da želite više.“
Mnogi u Rwandi, odnosno Africi, se nadaju da medjunarodna zajednica osjeća to isto.
