Nakon novog proširenja NATO-a, koji sada obuhvata 26 zemalja, medju kojima je 40 posto bivših komunističkih zemalja, uglavnom članica nekadašnjeg Varšavskog sporazuma, NATO je i bukvalno na ruskom pragu. Trenutnu, kao i moguću reakciju Rusije, ali i novu ulogu NATO-a, novo poglavlje odnosa Rusije i NATO-a, posebno novu ulogu NATO-a u borbi protiv terorizima za Glas Amerike razmatraju analitičari Univerziteta Johns Hopkins i Instituta Cato u Washingtonu.
Doktor Esther Brimmer je zamjenik direktora Centra za transatlantske odnose na Univerzitetu Johns Hopkins u Washingtonu.
”To je istinski istorijski dogadjaj. To znači ujedinjavanje Evrope i ulazak država centralne i istočne Evrope u najznačajniji strategijski savez u trans-atlantskoj zajednici. To im garantira sigurnost na način na koji to do sada nisu nikada imali.“
Ključni dio Sjeverno-atlantskog sporazuma kaže da će svaka članica u slučaju nekog napada primiti pomoć drugih NATO članica.
Ted Carpanter je analitičar spoljne politike na Institutu Cato u Washingtonu. On kaže da bi NATO mogao doći u tešku poziciju u odnosu na neku buduću rusku vladu.
”Ono što me brine je da u nekom trenutku vlada u Moskvi može smatrati prisustvo NATO snaga na svom pragu neprihvatljivim. Da može odlučiti da na oštar način reagira, na primjer, oko pitanja tretmana ruske manjine u jednoj od baltičkih država. I, izazvati posvećenost NATO-a medjusobnoj zaštiti svake članice, smatrajući da je to samo prazna prijetnja. Mislim da je to sasvim opravdana predpostavka. Ne mogu zamisliti američkog predsjednika koji u stvari ide u rat da odbrani sigurnost, na primjer Estonije, ili Latvije, ili Litvanije.“
Medjutim, trenutno je za NATO savez pitanje sigurnosti sa Rusije okrenuto ka ratu protiv terora. Na primjer, NATO snage učestvuju u sigurnosnim operacijama u Afganistanu.
Ted Carpenter: Sigurno je da Sjedinjene Države žele da ključni fokus NATO-a u predvidljivoj budućnosti bude izvan područja, odnosno izvan Evrope. Misija u Afganistanu u borbi protiv terora je prva misija izvan tog područja. Sjedinjene Države bi, takodjer, željele da zemlje članice NATO-a budu više uključene u okupaciju Iraka.
Doktor Brimer kaže da bi nove zemlje članice možda mogle borbi protiv terorizma doprinositi i više nego samo vojnim jedinicama.
Esther Brimmer: To su često saznanja o kretanjima ljudi, novca, i ostalih dobara koja doprinose terorizmu, što je ključno u borbi protiv terorizma. Biti u prilici raditi sa zemljama koje su bliže zoni sukoba, i zemljama u kojima ima kretanja ljudi povezanih sa terorizmom, njihovog prebacivanja preko granica. U stvari je vrlo korisno biti u prilici sa njima raditi kroz formalne mehanizme, boreći se protiv kretanja mogućih terorista, novca kojim se terorizam finansira i koji može biti direktna prijetnja Sjedinjenim Državama.
Sada članice NATO-a uz nacionalnu odbranu, mogu kao prioritet imati rat protiv terora.
Esther Brimmer: Biće interesantno vidjeti kako će dolazak novih država promjeniti strategijski izgled NATO-a. Na primjer, mnoge od novih članica su jako osjetljive na pitanja demokracije. One su patile pod totalitarnim režimima, one ustvari imaju poseban interes u razumjevanju kakvu ulogu najvažniji vojni savez može imati u pružanju podrške demokratizaciji i ljudskim pravima.
Analitičari kažu da je teško predvidjeti kakva će biti uključenost NATO-a. Do sada je NATO klauzulu o uzajamnoj odbrani jedino upotrijebio kao pomoć Sjedinjenim Državama nakon 11 septembra 2001. I to je bilo nakon napada terorista, a ne neke suverene države. Osnivači NATO saveza možda te dvije činjenice teško mogu zamisliti.
