Prije godinu dana vojne snage Sjedinjenih država i zemalja-saveznica započele su ratu u Iraku. Vojna operacija koja je uslijedila dovela je do pada režima Saddama Husseina. Međutim, dugoročne implikacije rata u Iraku su manje jasne. Oružja za masovna uništavanja i razaranje nisu nađena, problemi unutarnje sigurnosti i dileme oko političke budućnosti Iraka traju. Mnogo je pitanja na koja tek treba naći odgovor. Detaljnije o Iraku godinu dana nakon početka rata novinar Glasa Amerike Jima Bartel.
Početak je popraćen operacijom šokiraj i zastraši. Predsjednik Sjedinjenih država George W. Bush ovim je riječima naciji saopštio početak rata:
”U ovim trenucima američke i koalicione snage su u ranoj fazi operacije razoružanja Iraka, oslobađanja Iračana i odbrane svijeta od pogubne opasnosti.”
Narednih dana koalicione snage su protutnjale Irakom ostvarivši jednu od najodlučnijih pobjeda u vojnoj povijesti. Već 9. aprila režim Saddama Husseina bio je srušen. Mnogi su u administraciji predsjednika Busha osjetili da je najgore prošlo i podstakli predsjednika da 1. maja proglasi ”glavne borbene operacije“ okončanim. Gospodin Bush je tada, pored ostalog, rekao:
”Za prelazak sa diktaure na demokratiju trebaće vremena, ali to vrijedi svakog napora. Naša koalicija ostaće u Iraku dok ne završimo posao. Kada odemo iz Iraka, biće to slobodna zemlja.“
Godinu dana nakon brze pobjede,vojna kampanja je dovela do manje sigurne stvarnosti. Unutarnja bezbjednost, terorizam i ekonomski razvoj ostaju glavne brige. Ni oružje za masovno uništavanje - jedan od glavnih razloga za rat - nije nađeno. Ipak, administracija i dalje stoji uz odluku o upuštanju u rat. U emisiji NBC-mreže Meet the Press Condoleezza Rice, savjetnica za nacionalnu sigurnost, je rekla da i sada vjeruje da je Irak predstavljao snažnu prijetnju:
“Tako nije moglo trajati. Svijet je sigurniji, jer Irak danas nije više država oko čijeg bi oružja za masovna uništavanja trebalo brinuti.“
Administracija tvrdi da sada u Iraku stvari stoje bolje. Usvojen je prelazni ustav kojim se štite ljudska prava i demokratija, ostvaren je napredak u školstvu i zdravstvu, poboljšana ekonomija, obnovljene su iračke snage sigurnosti.
James Philips, jedan od anlitičara pri fondaciji Heritage se slaže sa takvim ocjenama:
”Mislim da su se, generalno, stvari poboljšale, iako možda ne tako brzo kako su mnogi željeli.“
Ocjena Michaela O“Hanlona sa instituta Brrokings, jednog od čestih komentatora kretanja u Iraku, je manje optimistična:
”Neke stvari su iste kao i prije zbacivanja Saddama Husseina. Nažalost, trebalo nam je godinu dana da ih obnovimo do te tačke što nije neki sjajan učinak.”
Gospodin O“Hanlon smatra da su za Irak naredni mjeseci kritični. 18 milijardi dolara američke pomoći za obnovu koja će ubrzo početi pritjecati trebalo bi snažno da podstakne ekonomiju.
”To bi, nadajmo se, smanjilo frustracije Iračana izazvane činjenicom da život nije poboljšan nakon Saddamovog zbacivanja.”
Politički, prenos vlasti sa koalicije na Iračane predviđen 30. juna, biće važan test. Etničke i vjerske grupe moraju naći načina za miran suživot. Ta dva fatkora odrediće da li Irak može postati model demokratije u regionu. Terry Mccarthy iz Time Magazine, jedan od novinara koji je nedavno bio u Iraku, kaže:
”Mislim da u Iraku niko ne zna na što će to izaći. To je do sada zaista kompletno netaknuto područje. Ideja demokratije nije samo za Irak nova ideja, to je za cijeli Srednji istok nova ideja.“
Ipak, sigurnost za Iračane ostaje briga broj jedan. Država je pala u stanje prave anarhije. Po jednoj procjeni, 10 hiljada Iračana ubijeno je tokom protekle godine. Serija nedavnih bombaških napada na šiitske džamije, kurdske političare i policijske stanice raspalili su strah da bi Iračani mogli biti uvučeni u građanski rat. Gospodin McCarthy kaže da su, unatoč tome, Iračani i dalje puni nade:
”Iračani su optimisti. Zvuči čudno reći to za zemlju iz koje stižu prizori užasnog nasilja. Međutim, kada razgovarate sa Iračanima, veliki broj njih kaže - da, mi smo optimisti kada je u pitanju budućnost naše zemlje.“
Nakon samo jedne godine Iračani su još uvijek daleko od ostvarenja vizije predsjednika Busha, vizije jedistvenog, stabilnog i slobodnog Iraka. Mnogi stručnjaci vjeruju da se stanje u Iraku poboljšava i istovremeno upozoravaju da bi put napretka mogao biti čak i opasniji nego put koji je već pređen.
