Holandski parlament je dao "zeleno svjetlo" prijedlogu zakona po kojem svi stranci koji žive u toj zemlji, a koji nisu uspjeli dobiti azil, moraju napustiti Holandiju. Riječ je o mjeri koja, prema procjenama, pogadja desetine hiljada imigranata, od kojih znatan broj u Holandiji živi već dugi niz godina. Novim zakonskim odredbama su "pokriveni" svi koji su u Holandiju došli prije 1. aprila 2001. godine- to praktično znači da će već prvi val deportacija zahvatiti oko 26.000 imiganata, koji zemlju moraju napustiti u naredne tri godine.
Zakon je izglasan parlamentarnom većinom i uz podršku vlade desnog centra premijera Jan Peter Balkenendea, ali je, sa druge strane, "na noge" digao znatan dio holandske javnosti, nacionalne i medjunarodne humanitarne organizacije.
Medjunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava, Human Rights Watch je oštro upozorila holandske vlasti da novi zakon krši medjunarodne standarde time što predvidja slanje odbijenih potražitelja azila nazad kući, u često nesigurna područja, poput Afganistana, Somalije i Čečenije.
Medju pomenutih 26.000 "nesudjenih azilanata" koji će po sili zakona morati napustiti Holandiju, nema mnogo nekadašnjih stanovnika Bosne i Hercegovine. Prema izvorima iz Ambasade BiH u Hagu, od oko 51.000 Bosanaca i Hercegovaca koji, sa i bez pasoša nove domovine, trenutno žive u Holandiji, njih nekoliko stotina može očekivati naloge za odlazak iz zemlje. Neki od njih, znajući da će se naći na spisku za izgon, već su pokrenuli proces povratka- vraćaju se kući nakon godina iščekivanja regularizacije vlastitog boravka u Holandiji.
Sa druge strane, za 23 potražitelja azila iz Srebrenice, koji spadaju u kategoriju "ozbiljnijih slučajeva", donijeta je odluka da mogu ostati u zemlji- sličan ishod čeka još oko 200 podnositelja molbi iz Bosne i Hercegovine, informiše diplomatski izvor iz bh misije u Hagu, podsjećajući da su i gradonačelnici najvećih holandskih gradova, ustajući u zaštitu imigranata, otvorili mogućnost da "zaštite" još neke, uz oko 2300 imigranata kojima nove zakonske mjere ipak priznaju pravo ostanka u zemlji, i pored neposjedovanja "čvrstih" dokumenata.
