Iako je zapravo rođendan Matina Luthera Kinga Juniora 15 januara, treći ponedjeljak u januaru je određen kao praznik u čast čovjeka čiji je korak naprijed ka integraciji američkog društva započeo, jednostavno rečeno, bojkotom u autobusu u mjestu Montgomery u Alabami.
DR. KING: Jedan od najvećih ponosa američke demokracije je da mi imamo pravo da prosvjedujemo, i to ćemo uraditi na miran način, ovo je ne-nasilan prosvjed.
Bile su to riječi mladića, Martina Luthera Kinga Juniora, samo nekoliko dana nakon što je organizirao bojkot kako bi se okončao rasizam u sredstvima javnog prevoza u Montgomeriju, savezna država Alabama . U većem dijelu Sjedinjenih država, osobito na jugu, zakon je zahtijevao da se Afro-Amerikanci voze u zadnjem dijelu autobusa, a bijelci u prednjem. Kingov nenasilni pristup je započeo s bojkotom, nakon čega je pomogao postići jednaka prava za Amerikance afričkog porijekla. To ga je učinilo poznatim u cijelom svijetu.
1964, Martin Luther King je dobio Nobelovu nagradu za mir i bio svjedokom potpisivanju povelje o ljudskim pravima, čiji je cilj bio dati jednaka prava Afro-Amerikancima, kao što se to navodi u ustavu. Velečasni Clarence Newsome, bivši dekan škole za vjerske studije pri univerzitetu Howard, objašnjava značaj sjećanja na ono što je uradio Martin Luther King.
Newsome: Slavljenje njegovog života nam daje i viziju i otvara mogućnost. Slavljenje njegove ostavštine vodi do vrste inspiracije koja nam daje izazov da san učinimo realnošću.
Velečasni King će se najviše pamtiti po njegovom govoru o građanskim pravima iz 1963 - I Have a dream, - tokom marša u Washingtonu.
Sanjam, da će se ova zemlja uzdići i zaživjeti istinsko značenje svoje vjere--Mi ove istine smatramo očiglednim, a to je da su svi ljudi stvoreni jednaki.
Veliko okupljanje i govor doktora Kinga su pomogli milionima Amerikanaca da bolje razumiju pokret građanskih prava. Sterling Tucker, aktivista za građanska prava iz Washignton DC-a, koji je pomogao organiziranju marša u Washingtonu, se prisjeća tog istorijskog dana.
Tucker: Kada se grupa sastala s predsjednikom Sjedinjenih država, on je rekao da je sve gledao čitav dan putem televizije i rekao šta se treba uraditi da se donese zakon o pravima glasanja. Vlada se tada počela kretati, i industrija se počela kretati s njom.
Nakon marša na Washignton, doktor King je nastavio vršiti pritisak za građanska prava, organizirajući marševe i prosvjede čiji je cilj bio dobiti pravo glasa, jednak pristup javnim uslugama i jednaku platu. Aprila 1968, on je otišao u Memfis u Tenesiju kako bi podržao i pomogao okončanju štrajka komunalnih radnika. I tamo je održao svoj sada već slavni, posljednji govor.
Vidio sam obećanu zemlju, možda tamo neću stići s vama, ali želim da večeras znate da ćemo mi, kao narod, stići do obećane zemlje.
Naredni dan Martin Luther King je ubijen dok je s prijateljima stajao na balkonu svoje hotelske sobe. Da je živ, danas bi mu bilo 75 godina. On je ubijen, ali ne i zaboravljen.
