Rezultati izbora pokazuju da se situacija u Srbiji vrlo sporo mijenja u zadnjih 12 godina, od povampirenog nacionalizma 1990-ih na ovamo, i to je zajednični neuspjeh takozvanog reformskog bloka, političkog i civilnog sektora i međunarodne zajendice. Ne radi se o iznenađenju, niti je to , kako se u Srbiji želi predstaviti ,rezultat velikog pritiska međunarodne zajednice i haškog tribunala, niti je prihvatljiva teza da je haški tribunal proizveo ovakav radikalizam- za Glas Amerike kaže Jelena Milić, politički analitičar pri Forumu za međunarodne odnose sa sjedištem u Beogradu. S njom je razgovarala Mirela Bbruk:
MILIĆ: Oni su - oslabljeni činjenicom da je Šešelj u Haagu - uspjeli ponovno da rekuperiraju svoje snage i da sada jednu samo malo sofisticiraniju opasnu, desnu retoriku, kombinuju s egalitarizmom koji inače postaje vrlo opasan jer ima jednu socijalnu komponentu u trenutku kada je priličan broj ljudi umoran od tranzicije.
U tom istom momentu mi imamo sukob unutar onog što medjunarodna zajednica naziva reformski blok. Ja nisam sigurna do koje je to mjere reformski blok - pobijedila je ona struja koja do 1996. godine nije imala skoro ništa protiv Miloševićeve preko-drinske politike. U toj istoj struji su i DSS, i Koštunica sa svojim poznatim stavovima o bliskosti s Republikom Srpskom i podršci krvavim etničkim sukobima u regionu; Pedja Marković, Svetlana Velmar Janković i ostali koji su takodjer tu igru igrali , a na kraju krajeva , i profesor Labus koji je predavao na univerzitetu na Palama.
Ono što mislim da treba imati u vidu jest da je slika brzo provedenih reformi i integracija donekle davana i od strane lokalnih predstavnika medjunarodne zajednice ovdje, koji su, vjerujem, svojim centrima predstavljali malo poboljšaniju sliku nego što je ona u stvarnosti bila. Djelomično su za to krive i same reformske snage koje su potpuno same na sebe preuzele borbi sa nekontrolisanim oružanim snagama i vojnim službama.
Ovo je po meni samo nastavak puča koji se desio 12. marta. Sama predizborna trka je bila jedna strašna poruka regionu - sa Pavkovićem, Šešeljem, Lazarevićem, Miloševićem, Sretenom Lukićem na izbornim listama. To je bila strašna uvreda regionu, uvreda medjunarodnoj zajednici koja nam je bezpoštedno slala pomoć ove tri godine, a bez koje se jedan korak ne bismo pomerili napred. Bojim se da su svi toliko sebični s jedne strane i toliko lukavi s druge strane, da u ovom trenutku niko neće preuzeti odgovornost da uzme vlast - radikali su to već jednom izbjegli, 97. godine, a tzv samoproglašeni reformski blok takodjer neće uspjeti ni da shvati činjenicu da su za Srbiju u pitanju sati, a ne dani, i da će se vrlo teško formirati stabilna vlada.
