Ambasador EU u Sjedinjenim Državama, Guenter Brughardt, u razgovoru za Glas Amerike sa Jelom de Franchesci, govori o tome šta države na Balkanu treba da urade da bi se pridružile Evropskoj Uniji. Ambasador Brughardt, upitan šta zvaničnici EU naglašavaju u razgovorima sa lokalnim liderima na Balkanu, odgovara da je to prije svega pomirenje i nastavlja:
BRUGHARDT: Prihvatanje civiliziranog ponašanja, koje bi trebalo biti normalna stvar, ali nije bilo 1990-tih. Broj dva: Oni treba da rade jedni sa drugima. Oni ne mogu očekivati da se iko od njih pridruži EU dok je u neslaganjima sa ostalim. Prema tome, članstvo u EU nije zamjena za uspostavljanje mira sa svojim najbližim susjedima. Broj tri i četiri su jačanje demokracije, ljudskih prava, sloboda, da se dodje do ustavnih pravila koja će dozvoliti normalne demokratske procese u priznavanju prava manjina. Tu je zatim rad na njihovim ekonomskim situacijama, kako bi se smanjio jaz izmedju tih zemalja i zemalja EU u prosperitetu i konkurentnosti, tako da jednom kada udju - već budu konkurentne.
VOA: O organizovanom kriminalu kao prepreci, ambasador Brughardt kaže:
BRUGHARDT: To je dio problema. Prije nego je došlo do toga, bilo je čak i gore, oni su bili u ratu jedni sa drugima. Borba protiv tog problema je dio izgradnje institucija i uspostavljanja političkog sistema koji odgovara osnovnim potrebama. Do nedavno su te države bile u stanju intenzivne njege. One, su tek izašle iz toga. One sada prolaze kroz rehabilitaciju i EU je na neki način i majka i otac za to. To je dužnost koju mi imamo, koja košta, i zahtjeva suradnju samog pacijenta. Mi se nadamo da riješenje neće doći postavljanjem datuma ulaska u članstvo, što bi bio vještački način odnosa sa tim problemom. Moramo obaviti temeljan posao, i to solidan.
VOA: Upitan o sudjenju haškim optuženicima kao preduvjetu za članstvo u EU, ambasador Brughardt kaže:
BRUGHARDT: Da, to je dio političkog uvjeta. Još uvijek su na slobodi dvije osobe koje se nisu predale Hagu. I to su dvojica najgorih, koji su odgovorni za većinu okrutnih ratnih dogadjaja. Prije nego se oni izruče Haškom sudu ja ne mogu vidjeti nikakav način da se, od strane nas u EU, prihvati da su Srbija, ili u te svrhe dio BiH, Republika Srpska, zadovoljili uvjete.
VOA: Mislite Karadžić i Mladić?
BRUGHARDT: Apsolutno. Sramota je da su oni još slobodni. U stvari neki ljudi ne mogu shvatiti da je bilo nemoguće do sada ih predati Hagu. To bi trebalo biti lakše nego što su Osama bin Laden i Saddam Hussein.
VOA: Neki u BiH kažu da su NATO, odnosno snage SFOR-a trebale uhapsiti Karadžića. Da li se slažete sa tim?
BRUGHARDT: Slažem se sa onima koji kažu da je, barem do kraja 1990-tih, bilo razmimoilaženja na Zapadu koje je bilo u korist tih osoba. To nije onaj najbolji dio naše istorije poslije Drugog svjetskog rata. Predugo je trajao period u kojem smo uradili jako malo u bivšoj Jugoslaviji, i Evropljani i Amerikanci. Trajalo je to sve do 1995. godine kada smo odlučno pristupili poslu . Čak i nakon toga, ljudi poput Karadžića i Mladića su imali koristi od nekih centara, što je spriječavalo poduzimanje odlučnije akcije.
VOA: Govoreći o tri vojske u BiH, odnosima Republike Srpske sa Beogradom, i upitan da li je BiH u kompliciranijoj situaciji nego su Hrvatska, i Srbija i Crna Gora, gospodin Brughardt kaže:
BRUGHARDT: BiH je bila u sendviču izmedju Srbije i Hrvatske i bila je najveća žrtva. Zapad je dozvolio da situacija izmakne kontroli i da rat dugo traje....zato je pomirenje u BiH najteže postići, ali je napredak napravljen. Ali to može trajati duže nego je trajalo pomirenje izmedju Njemačke i Francuske nakon Drugog svjetskog rata. To je veliki izazov za nas da tri zajednice: Bošnjaka, Srba i Hrvata budu zajedno, da žive u jednoj državi.
VOA: Govoreći o izgledima za pomirenje na Kosovu izmedju Albanaca i Srba, ambasador Brughardt misli da je riješenje pitanja Kosova još daleko.
BRUGHARDT: To je područje bilo druga žrtva nakon BiH. Ono što želim da kažem je da su krvoproliće i okrutnosti gotovo jednako duboki koliko i kosovska kriza, koja je uvukla i susjedna područja. Ovaj problem nije rješavan Daytonskim sporazumom, na primjer. Još nismo imali Daytonsku konferenciju o problemu Kosova, i vjerovatno je trebamo imati. Prema tome, tamo smo još daleko od rješenja, bez obzira kakav finalni status svakog dijela te slagalice bude.
