22 novembra 1963. godine, kada je tek prošao svojih hiljadu dana kao predsjednik, John Fitzgerald Kennedy je ubijen dok je kolona sa njegovim vozilom prolazila kroz Dallas u Texasu. Predsjednik Kennedy je bio najmladji izabrani predsjednik SAD i najmladji koji je umro na toj funkciji.
Porijeklom Irac, rodjen je u Brooklinu, Massachusetts, 29 maja 1917. godine. Diplomirao je na Harvardu 1940. godine i ušao u Navy, američke mornaričke snage. 1943. godine njegov jurišni čamac je potopljen od strane japanskog razarača, a Kennedy je uprkos teškim povredama vodio preživjele do spasa.
Po povratku iz rata, postao je demokratski kongresmen iz okruga Boston, da bi 1953. godine posato senator. Oženio je Jacqueline Bouvier 12 septembra 1953. godine. 1955. godine, dok se liječio nakon operacije ledja, napisao je Profiles in Courage. Knjiga je osvojila Pulitzerovu nagradu iz oblasti istorije.
1956. godine, gotovo je dobio nominaciju za podpredsjendika, i četiri godine kasnije bio je prvi izbor medju kandidatima za predsjedničku nominaciju. Milioni amerikanaca su gledali njegovu debatu sa Republikanskim kandidatom, Richardom Nixonom.
Pobjedivši sa malom razlikom u glasovima birača, Kennedy je postao prvi predsjednik SAD, katoličke vjere.
U svom inauguralnom govoru izgovorio je rečenicu koja je ostala čuvena: Nemojte se pitati šta vaša zemlja može uraditi za vas, pitajte se šta vi možete uraditi za svoju zemlju.
U unutarnjoj politici on se angažirao kako bi ponovo pokrenuo ekonomske potencijale Amerike. Njegov ekonomski program pružio je zemlji najduži napredak od Drugog svjetskog rata. Poduzeo je oštre mjere na osiguravanju jednakih prava, pozivajući na nove zakone o gradjanskim pravima. Takodjer je zamišljao Ameriku kao zemlju sa vitalnom ulogom u umjetnosti i kulturi.
U vanjskoj politici je nastojao kroz Progresivni savez i Mirovni korpus širiti američki idealizam i pomagati zemlje u razvoju. Ali surova realnost Hladnog rata i komunističkog izazova je i dalje bila tu.
Uskoro nakon inauguracije Kennedy je dozvolio grupi odbjeglih kubanaca, koja je već bila naoružana, i utrenirana da se iskrca nazad na Kubu. Taj pokušaj svrgavanja režima Fidela Castra je propao. Uskoro nakon toga Sovjetski savez je obnovio kampanju protiv Zapadnog Berlina. Kennedy je odgovorio jačanjem Berlinskog garnizona nacionalnih vojnih snaga, uključjući nove napore u svemiru. Nailazeći na takav odgovor, i poslije podizanja Berlinskog zida, Moskva je umanjila svoj pritisak na srednju Evropu.
Umjesto pritiska u Evropi, Sovjetski savez je pokušao instalirati rakete na Kubi. Kada je to otkriveno izvidjačkim letovima iznad Kube, u oktobru 1962. godine, Kennedy je zabranio svako ofanzivno oružje na Kubi. Svijet je bio na ivici nuklearnog rata. Sovjetski savez je popustio i prihvatio da instalirane rakete na Kubi vrati nazad u zemlju.
Kennedy je nakon toga zagovarao da obje strane imaju vitalnog interesa u zaustavljanju širenja nuklearnog naoružanja i usporavanju utrke u naoružanju, što je dovelo do prvog sporazuma o zabrani testiranja nukelarnih oruzja 1963. godine. U trenutku dok je njegova administracija počela donositi novu nadu kako za mir u svijetu, tako i za jednaka prava svih gradjana u Americi, Kennedy je ubijen 22. novembra 1963. godine u Dlalasu u Texasu.
