Ovo je doba godine kada su ljudi širom svijeta možda zbunjeni oko toga koliko je sati. Jesenja promjena vremena pomjera sat unazad, što je za neke može zbunjujuće. Kada sunce izlazi ili zalazi, da li će biti dovoljno dnevnog svjetla da se nakon posla vrijeme provede vani? Oni koji imaju poteškoća s odgovorima, za to mogu kriviti istoriju.
Svemir se kreće vlastitim tempom, mjeren starosti mjeseca i zvijezda. Ali na zemlji, naše su potrebe neposredniije i praktičnije. Potrebe mjerenja vremena svakodnevnih života, mjerenja prolaska vremena. Američki državnik Benjamin Franklin, koji je jednom rekao vrijeme je novac, je također vjerovao da je vrijeme mjera i samog života.
1784, on je predložio ideju o boljem korištenju vremena: da se u proljeće sat pomjeri unaprijed. Neki kažu da se Franklin šalio, a neki da se opet nadao da će radnicima pružiti više vremena u toplim dnevnim satima. Dugo nakon njegove smrti, njegova ideja je postala realnost.
Tokom drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države su ponovno pomjerile sat i ostale na njemu čitavu godinu kako bi sačuvali energiju. 1966, američki Kongres je odobrio akt o uniformnom vremenu kojim je standardizirana dužina vremena kojim bi se produžio dan. Ali pojedinačne države su ipak mogle izabrati da li da prihvate novo vrijeme. Arizona i Hawaii na primjer su odlučili da se čitave godine pridržavaju standardnog vremena. Za većinu Amerikanaca, pomjeranje sata znači jedan sat manje ili više sna tokom vikenda. Za farmere, to znači sat više dnevnog svjetla za rad u polju.
I dok pomjeranje kazaljki sata naprijed ili nazad za jedan sat možda može sačuvati energiju, ono neće promijeniti samu prirodu vremena.
