Lideri zemlaja članica EU završili su dvodnevni samit u Brusselesu ne postigavši sporazum o ključnim pitanjima. Izvješteno je o postizanju malog napretka na finaliziranju ustava koji bi ovom bloku 15-torice omogućio da efikasnije funkcionira, kada u maju iduće godine dobije još deset država članica EU.
Raspravljalo se i o zejdničkom planu odbrane. Njemačka i Francuska su podržale prijedlog kojim bi se pojačali odbrambeni kapaciteti EU, medjutim britanski ministar, Tony Blair kaže da neće podržati ni jedan plan koji može oslabiti NATO savez. U isto vrijeme se, u Brusselesu, kako javlja Elvir Bucalo, američki poziv za sazivanjem vanrednog sastanka Stalnog NATO vijeća u naredni ponedjeljak, tumači kao strah Washingtona od mogućeg potiskivanja NATO u korist europskih odbrambenih struktura.
Vjeruje se, s tim u vezi, da razlog sazivanju sastanka, na kojem bi se raspravljalo o opasnom zaoštravanju europskog odbrambenog stajališta u odnosu na NATO, leži u mogućnosti da plan europske odbrane, osmišljen od strane Njemačke, Francuske, Belgije i Luksembuga, dobije, u nekom svom obliku, podršku Londona.
To bi "stavilo tačku" na razloge daljeg postojanja euro-atlantske vojne asocijacije. Pitanje je na "vrućini" počelo dobijati sredinom ove sedmice, prilikom "prijateljske" razmjene gledišta EU i Amerike oko okvira i dometa europske odbrane.
"Ulje na vatru" je dodala Britanija koja je, želeći izgladiti nesporazume sa kontinentalnim dijelom Europe, usaglasila se nedavno sa dokumentom koji kaže da "Europska unija treba da ima mogućnost planiranja i izvodjenja operacija bez upotrebe kapaciteta NATO pakta"
Duhove je ovih dana pokušao smiriti i visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost, Javier Solana: Evropi treba naglašenija vojna moć i to je bit naših diskusija, ali EU svojom raspravom ni u kom tenutku nije, niti će dovesti u pitanje NATO savez", poručio je on, najavljujući vrlo skore sastanke na nivou EU- NATO.
Na samitu europskih lidera u Bruxellesu na scenu je stupila i Italija, trenutno predsjedavajuća Europskom unijom, i veoma zaiteresirana da se tokom njenog predsjedavanja uobliči slika europske odbrane i, jednom sa sva vremena, unese u europski ustav.
Rim je zato pred samit najavio rješenje koje bi moglo biti unutareuropski kompromis: "čvrsta europska jezgra", Francuska, Njemačka i Belgija, treba da zaborave na mogućnost uspostave europskoh vojnog štaba, odvojenog od NATO, ali, za uzvrat, Britanci trebaju prihvatiti postojanje štaba europskih vojnih planera, koji bi "gostovali" u postojećim nacionalnim štabovima Unije.
Time bi, prema zamisli Rima , europska odbrana dobila na funkcionalnosti a izgubila formalne atribute, koji bi mogli zasmetati NATO i Amerikancima.
Prve rekcije na italijanski prijedlog iz Londona su bile pozitivne, što nije i slučaj sa ostalim europskim državama koje su zagovornice što skorijeg i potpunijeg izlaska iz američke (i NATO) sjene i uspostave čisto europskih sigurnosnih prioriteta. Neke od njih vide vojne saveznike sa druge strane Atlanika kao glavne kočničare planiranih europskih vojnih angažmana, poput onog u Bosni i Hercegovini.
