Linkovi

Sarajke se prepoznale na izložbi iranskog fotografa u Parizu - 2003-10-14


Više od trideset godina slike Reze Deghetia kazuju priče o ljudskoj tragediji na nekim od najugroženijih područja na svijetu, a nedavno je ovaj fotograf, inače rodjen u Iranu, imao neuobičajenu izložbu u Parizu. Novinar Glasa Amerike, Jeff Swicord govori o retrospeketivnoj izložbi Reze Deghetija nazvanoj Ukrštene sudbine.

To je lice sukoba u nekim od najnestabilnijih dijelova svijeta. Rad svjetski glasovitog iranskog fotografa, Reze Deghetia. Njegova najnovija izložba predstavljena je na željeznoj ogradi koja okružuje Francuski Parlament u Parizu i zove se Ukrštene sudbine. Fotografov rodjak i asistent, Aydin Bahramouian objašnjava značenje tog naziva.

”Svi izloženi likovi su anonimni, bez obzira da li su to djeca, stariji ljudi, odrasli muškarci ili žene. Sudbina fotografa dovela je do susreta sa tim ljudima s kojima je proveo neko vrijeme. Ove fotografije nisu djelo amatera, turiste ili usputnog promatrača. Sudbina je Rezu dovela do svih tih ljudi prikazanih na izložbi.“

Sa Rezom Deghati nismo mogli razgovarati jer je bio na zadatku u Afganistanu, tako da nam je Aydin pokazao izložbu. On kaže da je Reza počeo učiti fotografiranje kada je imao 14 godina. Kao student arhitekture u Teheranu počeo je govoriti o nepravednosti režima tadašnjeg šaha.

On je bio uhapšen i zatvoren. Proveo je blizu tri godine u zatvoru i morao je izdržati pet mjeseci fizičke i psihičke torture. Njegova porodica nije znala za njega. Taj dogadjaj je imao uticaja na njegovu sudbinu fotografa. U zatvoru je otkrio svoj poziv, kaže Aydin Bahramouian.

Islamska revolucija u Iraku 1979 godine je označila početak medjunarodne karijere Reze Deghetia. Postao je fotograf tako prestižnih magazina kao što su Time, Newsweek i Life. Ovo je jedna od njegovih najpoznatijih fotografija, ulične demonstracije protiv šaha u Teheranu.

One su bile na naslovnim stranicama magazina širom svijeta, kaže Aydin Bahramouian. Tokom narednih mjeseci on je pokrivao sve dogadjaje sa tim u vezi, toliko da ga je Newsweek proglasio 53 taocem, nakon što su 52 amerikanca zatočeni unutar Ambasade Sjedinjenih Država. Prema tome ova slika ima istorijski značaj u odnosima izmedju Irana i Sjedinjenih Država, rekao je Aydin Bahramouian.

Gospodin Reza je takodjer govorio protiv represije Islamskog režima u Iranu i bio je natjeran u izbjeglištvo u Pariz 1981. godine. Od tada, on je pokrivao sve ključne sukobe i revolucije širom svijeta, od Filipina, Ruande, Bosne i Hercegovine, Kurdistana, Turske i Afganistana.

Aydin Bahramouian: Afganistan je zemlja koja igra centralnu ulogu u Rezinoj karijeri. On je fotografišući, u toj zemlji proveo gotovo četvrtinu vijeka, tokom Sovjetske invazije 1980-tih, nakon pada komunističke vlade, zatim tokom Talebanskog režima i njihovog poraza. Posljednjih 20 godina istorije Afganistana je prikazano u Rezinom radu.

Mada Reza živi od prodaje fotografija, to nikada nije bio njegov glavni motiv. Zbog njegovog iskustva u Afganistanu, 1990-tih su Ujedinjeni narodi od njega tražili da upravlja humanitarnim naporima u toj zemlji.

Aydin Bahramouian: Bio je u dilemi da prekine karijeru fotografa i da se posveti humanitarnom radu. I upravo tada su ga iz magazina Natinal Geografic pozvali i zaposlili kao medjunarodnog novinara-fotografa.

U posljednjih 15 godina on je napravio 14 vrhunskih priča za National Geografic od kojih su četiri bile na naslovnoj strani. Reza takodjer vjeruje u ukrštavanje puteva sa sudbinama prolaznika koji su anonimni kao ličnosti koje pokazuje na svojim fotografijama.

Aydin BahramouiaN: Jučer dvije mlade djevojke koje su prije 20 godina rodjene u Sarajevu, a sada godinu dana žive u Francuskoj, su bile vrlo iznenadjene da vide ove fotografije. One su primjetile da su u to vrijeme, 1993, tokom opsade Sarajeva, morale biti sličnih godina kao ta djeca i da su nosile slične čizme. Sva ta djeca tog uzrasta u Sarajevu su imala slične crvene čizme koje su dobijali kao pomoć od UNICEF-a. Tako da su ove dvije mlade djevojke u fotografijama vidjele svoju vlastitu priču.

Izložba je dirnula mnoge prolaznike. Sva ova lica su vrlo dirljiva. Ne znam...Dirnut sam kada vidim sve te fotografije i svu tu patnju, kaže jedan od prolaznika posjetitelja.

Značaj izložbe dolazi od toga da publika može vidjeti dogadjaje u svijetu, a da ne mora otići na odredjeno mjesto i tražiti informacije. To je ponudjeno svima. Svako može gledati, prosudjivati i djelovati nakon toga, kaže drugi posjetilac izložbe u Parizu.

XS
SM
MD
LG