Trenutno stanje u rusko-američkim odnosima, procjenjuje Fiona Hill, ekspert za ovu problematiku, inače stručni saradnik Instituta Brookings - karakterišu brojna neslaganja, od kojih su neka - ostaci i produžetak glavnog njihovog neslaganja - oko rata sa Irakom.
HILL: Kao što ćete se sigurno sjetiti, predsjednik Putin i svi ostali iz ruskog rukovodstva, kao i čitavo stanovništvo, kao i mnogi drugi u Evropi i dalje, veoma su se protivili unilateralnoj američkoi akciji protiv Iraka, premda je to konačno izgladjeno učešćem Britanije i mnogih drugih. Ali, oni još uvijek žele da vide da UN tamo igra glavnu ulogu.
Medjutim, i prije neslaganja oko Iraka, koje je izbilo izmedju Amerike i Rusije i drugih zemalja, na ruskoj strani je bilo dosta zabrinutosti oko smjera kojim ide američka politika, premda treba reći da od 11. septembra postoji izvrsna saradnja u ratu protiv terorizma.
Dakle, ono što smo kao govor gesti vidjeli u Camp Davidu, odraz je distance koja izmedju Rusije i Amerike postoji na brojnim frontovima. U isto vrijeme, medjutim, bio je primjetan napor da se razlike izglade i da se pokuša javnosti predstaviti barem neki privid jedinstvenog fronta. Naime, na obje strane postoji nada da će doći do otopljavanja medjusobnih odnosa.
Mislim, generalno gledano, da smo od ovog summita predsjednika Busha i Putina dobili uglavnom ono što smo i očekivali. Susret je bio relativno srdačan. Postojao je pokušaj da se pronadju moguće zone kompromisa o odredjenom broju ključnih pitanja, recimo o Iranu, a uključujući i Irak. Najveći dio razlika je na zajedničkoj press konferenciji ostavljen po strani.
BORGIDA: Kako vi tumačite to očito ostavljanje razlika po strani? Da li je to zbog toga što je objema stranama potrebna ona druga strana iz, recimo, razloga unutrašnje politike - kako bi izgledalo da Sjedinjene Države i Rusija stoje čvrsto jedna uz drugu, ili nešto drugo?
HILL: Radi se tu o mješavini svih tih stvari po malo. Svakako, za Sjedinjene Države je veoma važno da upravo sada pokažu da postoji još veće medjunarodno učešće u obnovi Iraka.
Summit Bush - Putin uslijedio je odmah nakon što se predsjednik Bush pojavio pred Generalnom Skupštinom UN, gdje je sasvim jasno bilo da se Sjedinjene Države zaista nadaju većoj medjunarodnoj podršci u naporima obnove Iraka i možda nekim novim vojnim snagama iz drugih zemalja. I, svakako, velika su nadanja da će se medjunarodna zajednica obavezati na finansijsku pomoć u obnovi Iraka.
Što se Rusije tiče, nije vjerovatno da će ta zemlja dati ni jedno ni drugo, ni novac ni trupe. Rusija , medjutim, s obzirom na svoju poziciju u Vijeću Sigurnosti i na svoju želju da Ujedinjeni Narodi igraju u svemu mnogo aktivniju ulogu - mogla bi Americi biti važan sagovornik u tom problemu.
Ako bude izgledalo da je Rusija spremna da saradjuje sa Amerikom u okviru UN - onda bi to moglo podstaći i druge zemlje da im se pridruže.
Što se samih Rusa tiče, oni se takodje nadaju da će dobiti ulogu u obnovi Iraka, posebno u domenu energetike. Rusija sa Irakom ima neke velike ugovore za eksploataciju iračke nafte i prirodnog gasa. A Rusi su prije rata bili veoma zabrinuti da bi ugovori za iračku naftu mogli biti poništeni - kao rezultat američke okupacije Iraka.
