Mislim da bi BiH trebala odmah biti primljena u NATO-v program Partnerstvo za mir, jer on nije prag koji prelazite jer ste već nešto ostvarili, već šansa da uđete i radite zajedno, da učite ono što morate naučiti, kako bi jednog dana bili NATO saveznik, ili kako bi bili dio Evropske unije, kaže u intervjuu za Glas Amerike Robert Hunter, viši savjetnik u korporaciji RAND, koji je također, tokom administracije predsjednika Clintona bio američki ambasador u NATO savezu. Što se tiče važnosti i dužine ostanka snaga NATO-a u BiH, gospodin Hunter kaže:
Mislim da je za BiH važno da u njoj postoji neka vrsta kontinuirane strane prisutnosti, a da li će to biti NATO savez ili Evropska unija je danas manje važno od davanja stalnog uvjerenja narodu BiH da nisu sami, niti da će se suočiti s rizikom da se vrate u tragediju kroz koju su toliko dugo prolazili. Ne možemo a da ne shvatimo koliko smo daleko dogurali--upravo danas, dok ovo pričamo, je osma godišnjica otkako je NATO započeo zračnu kampanju protiv Miloševića i bosanskih Srba, koja je nakon 20 dana zapravo okončala rat. Sve od tada u BiH su prisutne strane snage i one tu trebaju ostati, ali je čak i više važno od toga ono šta se radi na polju ekonomije, obrazovanja, zdravlja, kaže gospodin Hunter i dodaje:
NATO snage bi u BiH trebale ostati koliko god je potrebno kako bi odradile posao--to može biti sljedeći mjesec, može biti za 20 godina, ali mislim da nije važno vrijeme koliko je važno stvaranje uvjeta da se posao odradi, a to su zapravo ne-vojni uvjeti. OSCE, UN, i bezbroj nevladinih organizacija su tamo, i mora doći vrijeme kada će se uspostaviti funkcionalne institucije kojima će upravljati građani BiH, funkcionalna ekonomija, šanse za investiranje i želja svakog mladog građanina BiH da postigne takav cilj i shvati da je to važnije od onoga za šta su se borili njihovi djedovi.
Kao jedan od stvaralaca NATO-vog programa Partnerstvo za mir 1993, gospodin Hunter, o šansama BiH za ulazak u taj program kaže:
Mislim da bi BiH trebala odmah biti primljena. Partnerstvo za mir nije prag koji prelazite jer ste već nešto ostvarili--to je kao kada idete u školu--to je šansa da uđete i radite zajedno, da učite ono što morate naučiti, da sudjelujete, kako bi jednog dana bili NATO saveznik, ili kako bi bili dio Evropske unije. Stoga bih BiH odmah primio, kaže Robert Hunter, naglašavajući da zemlja potpisom za ulazak u Partnerstvo za mir potvrđuje predanost demokraciji, jedinstvenoj državi, kretanju izvan etničkih podjeljenosti i poštovanju za vjeru drugih.
Gospodin Hunter kaže da vjeruje da bi lideri BiH trebali biti u mogućnosti sjesti i potpisati taj dokument. Što se tiče jedinstvene vojske, on ističe da se to ne mora desiti odmah, nego nakon ulaska u vojno krilo NATO-a gdje se dobijaju trening i iskustvo, i gdje se daje i svoj vlastiti doprinos. Da spomenem frazu koju sam sam izmislio, kaže Robert Hunter, a to je da biti član NATO-a znači biti proizvođač sigurnost, a ne samo njen potrošač.
S obzirom da je velika prepreka dugotrajnom i stabilnom miru u BiH, hapšenje najtraženijih optuženika za ratne zločine, gospodin Hunter ističe da su tu veoma važne dvije stvari:
Prvo je onemogućiti im da djeluju, a oni doista i nemaju posla ako nisu ni na kakvim funkcijama i ako nemaju nikakav legitiman utjecaj. Istina je da tu postoji utjecaj iza kulisa, i sve dok je to slučaj, to nije dobro. Stoga je možda, kako bi se postigao prvi korak, potrebno uraditi drugi, a to je privesti ih pravdi. Problem s NATO-m o tom pitanju je kako ćete opravdati vanjskom svijetu da će ljudi možda biti ubijeni zbog tog cilja? Mislim da bi se trebalo učiniti više, i iskreno govoreći, više bi trebali učiniti i građani BiH. Ono što bi željeli vidjeti je da sve njih, i njima slične, odbaci narod BiH i da jednostavno kažu: oni su bili svačiji neprijatelji, mi ih više ne želimo, želimo nastaviti s našim životima. Ti se optuženici mogu pronaći i mogu biti bačeni u najdublju tamnicu, ali kada tražite od vanjskih snaga da to urade, morate biti oprezni, kaže na kraju viši savjetnik u korporaciji RAND, Robert Hunter.
