Fotografije Gerda Ludwiga objavljivane su u poznatim časopisima. Između ostalih godinama su bile objavljivane u magazinu National Geographic. Devedesetih godina Ludwigu se ukazala rijetka šansa da uslika razarajuće posljedice zagađenja u bivšem Sovjetskom Savezu. Te fotografije su objavljene u knjizi pod nazivom ” Slomljeno carstvo”.
Početkom devedesetih godina fotograf iz Kalifornije Gerd Ludwig zabilježio je razarajuće efekte zagađenja u bivšem Sovjetskom Savezu - i to na mjestima na koje je pristup do tada a i od tada dozvoljen samo malom broju fotografa. Njemac porijeklom fotograf Gerd Ludwig živi u Los Angelesu i poslove dogovara iz svoje ogromne od betona napravljene kuće koja je je urasla u zid kanjona.
To je samo njegovo osnovno prebivalište. On provodi sedmice na snimanjima za National Geographic i druge magazine na udaljenim mjestima. Radni dan je dug -od zore pa često do iza ponoći a uslovi u kojima se radi i živi mogu biti neudobni, čak i opasni.
Ludwig kaže da je rad vrijedan tog napora. Kamera je kao ulaznica za mjesta na koja mi drugačije pristup ne bi bio dozvoljen i dobrodošlica zagarantovana da nije onoga što predstavljam.
Također mislim da su većina fotografa duboko unutra veoma stidljivi ljudi. Ja se ne bih usudio otići svom komšiji i reći- slušaj volio bih ovdje presjediti cijeli dan i samo posmatrati kako ti provodiš svoje vrijeme.
Fotografi National Geographica su dobro poznati po svojim sposobnostima i svom oku. Uz to Gerd Ludwig je jedan od onih koje cijene kao umjetnike - umjetnik čije su fotografije istovremeno i prekrasne i duboko ljudske.
Kada je početkom devedesetih godina otišao u bivši Sovjetski Savez da snima za National Geographic bio je prvi koji je fotografisao katastrofalna uništenja prirodnog okruženja koje je bivši režim skrivao od očiju javnosti.
Ovo je njegova fotografija Aralskog Mora jednog od 4 najveća svjetska mora unutar kopna, i koje je počelo da nestaje nakon što je vlada 1960-tih okrenula rijeke za navodnjavnaje usjeva.
U Estoniji, Gerd Ludwig je napravio fotografiju svog pomoćnika nedaleko od grada Sillamae na Baltičkom moru gdje je radijacija od stare fabrike za izradu nuklearnog naoružanja toliko visoka da Grajgerov brojač ne može zabilježiti njenu vrijednost.
U Rusiji Gerd Ludwig je slikao ovu djecu kako se igraju na livadi zagađenoj plutonijumom iz jedne druge fabrike oružja.
Neke od najupečatljivijih fotografija snimljene su u nuklearnom sjedištu u Kazahstanu.
Ranije, djecu bi postrojili ispred školske zgrade da vide kako se atomska pečurka penje u zrak. To je naravno dovelo do pojave mnogih bolesti koje obično ne susrećete kod djece. Ovo djete je rođeno na mjestu gdje su vršena testiranja u Semipalatinsku u Kazahstanu, kaže gospodin Ludwig.
Gerd Ludwig je prilikom svog boravka u bivšem Sovjetskom Savezu najčešće slikao djecu koja su najneotpornija na otrove.
U Ukrajini npr. u godinama koje su uslijedile nakon nuklearne katastrofe u Černobilu, ljekari nisu mogli objasniti pojavu ćelavosti kod djece.
U dva mala moskovska predgrađa Gerd Ludwig je fotografisao ovu djecu koja su rođena bez podlaktica, defekt koji se javlja kod jednog od 500 hiljada novorođene djece.
Kao fotograf moram biti svjestan da ja intenziviram bol ljudi koji se nalaze u toj teškoj situaciji. Kada god fotografišem neku hendikepiranu osobu ja na nju skrećem pažnju i samim tim ja pojačavam bol koji ona već osjeća. Zbog toga sam želio sa ovom djecom biti pažljiv koliko je god to moguće - pokazati ljepotu djece kao i bol koji smo im nanijeli utičući na prirodnu okolinu, kaže Gerd Ludwig.
Fotografije zgađenja u bivšem Sovjetskom Savezu zajedno sa nekim sretnijim prizorima objavljene su u knjizi pod nazivom Slomljeno carstvo u izdanju National Georaphic. Gerd Ludwig kaže međutim da nije fotografisao svaki prizor na koji je naišao.
”Ima nešto čega mladi fotografi veoma često nisu svjesni a to je da postoje trenutci kada jednostavno ne treba da slikate i mislim da postoji neki unutrašnji glas koji vam kaže da tog trenutka ne slikate jer nema svrhe da se to pokaže ili je nešto što ne ne želite da bude viđeno.“
Neko je jednom prilikom rekao da je poezija vijest koja ostaje vijest. Isto se može reći i za rad Gerda Ludwiga. On međutim skromno kaže;
Najveći kompliment za fotografa je kada neko uživa gledajući svijet njegovim očima, kaže na kraju Gert Ludwig.
