Linkovi

Wiebes, nova knjiga o Srebrenici: Niko ne dijeli obavjestajne podatke sa UN-om - 2003-07-29


Cees Wiebes, profesor na amsterdamskom univerzitetu i donedavni suradnik državnog holandskog Instituta za ratnu dokumentaciju izdao je knjigu pod naslovom Obavještajni podaci i rat u BiH, u kojoj se fokusira na pad Srebreničke enklave. Ova knjiga pokušava da odgovori na pitanja da li je boljom uvezanošću obavještajnih podataka različitih obavještajnih agencija u BiH, masakr u Srebrenici mogao biti spriječen.Sa gospodinom Wiebesom razgovarala Mirela Bruk.

Wiebes: Glavni fokus moje knjige je bilo ustanoviti šta su zapadne obavještajne službe, a posebno holandska obavještajna služba znale unaprijed o napadima na Srebrenicu u julu 1995 godine. Odobreno mi je da pretražim arhive holandskih obavještajnih službi, a zatim i nekih stranih obavještajnih službi i arhiva. Želio sam ustanoviti koliko su službe znale o namjerama Mladića i Karadžića, njihovim sposobnostima i krajnjem planu napada na Srebrenicu. Kao prvo, ono što sam ustanovio je da suradnja između zapadnih službi i UNPROFOR-a nije bila dobra. Informacije se nisu dijelile, obavještajni podaci do kojih su došli Amerikanci nisu kolali prema Britrancima ili Holanđanima. Većina informacija je bila čuvana u ladicama različitih stranih obavještajnih agencija. Što se tiče holandske obavještajne zajednice, ona je bila najgore pripremljena za Bosnu i Hercegovinu. Holanđani nisu raspolagali vlastitom procjenom stanja u BiH i bili su u potpunosti oslonjeni na podatke koje su omogućavale ostale ,strane obavještajne agencije. Međutim, te agencije se nisu puno koncentrirale na istočnu Bosnu. Na primjer - Amerikanci su se jako fokusirali na Sarajevo i isto tako na hrvatski front, Nijemci su također svoje operacije fokusirali na taj hrvatski front. Francuzi su svoje obavještajne operacije fokusirali na Sarajevo, a Britanci na zaštitu svojih snaga u BiH, kao i na britanski kontigent u Goraždu. Ono što se iz ovog vidi i što sam mogao saznati iz arhiva, dokumenata UN-a, na osnovu više od stotinu intervjua sa agentima obavještajnih službi - jest da se obavještani podaci nisu doticali dovoljno istočne Bosne. Postavlja se pitanje da li su se obavještajni podaci uopće sakupljali o istočnoj BiH i posebno područje Srebrenice? Da , jesu. Također su presretani razgovori ljudi bliskih Karadžiću i Mladiću i Mladića i o njima je obaviješten Washignton.Raspoloživi su bili satelitski imidži snimljeni iz aviona o tim namjerama. Mladić se u periodu od kraja juna do početka jula, odnosno početka napada 6. jula, u potpunosti prestao korisiti radio frekvencijama, tako da je teško bilo presresti informacije koje se tiču napada. Snimci koje su načinili avioni U2 je bilo teško analizirati u kratkom vremenskom periodu. Kada je napad počeo , a na osnovu podataka iz sjedišta UN-a u Sarajevu i Zagrebu,većina obavještajnih službi je vladala dijelovima informacija, ali one nisu analizirane na vrijeme i na njih na vrijeme nije obraćena pažnja. Ustanovili smo da je tek 9. jula Mladić odlučio zauzimati Srebrenicu, što nije bila njegova prvobitna namjera.Njegova prva namjera je da osujeti dostavu oružja između Žepe i Srebrebnice. Kada je ustanovio da nema pokreta UNPROFOR , da nema jakog otpora, da nema aviona NATO saveza koji bi pomogli Bošnjacima, odlučio je napasti na Srebrenicu , što je i uradio 11. jula.

Postavlja se na kraju pitanje da li je Srebrenički masakr faktički rezultat propusta obavještajnih službi?

Wiebes: Kao prvo, treba jasno istaknuti da Ujedinjeni Narodi nemaju obavještajne mogućnosti ili službe - UN je u potpunosti ovisan o onome što su države koje sudjeluju u mirovnim operacijama, volje podijeliti sa UN-om. U samim Ujedinjenim Narodima već dugo postoji drugi problem, koji mogu opisati vicem koji kruži zgradom u New Yorku: ako tamo podijelite s nekim tajnu, za sat vremena ona će biti poznata u 180 glavnih gradova svijeta. To je veliki problme s UN-om - to je organizacija iz koje sve curi. Zbog toga države jednostavno ne žele dijeliti informacije s UN-om. Informacije o BiH bilo je medjutim teško dijeliti i unutar NATO-a, jer imate Tursku koja je bila na strani Bošnjaka, i Grčku, na strani Srba, i nikada niste bili sigurni da informacije koje se podijele , neće završiti kod bošnjačke, ili srpske strane. Dakle, to je bio jedan od osnovnih propusta, što se obavještajne informacije nisu dijelile s UN-om, niti je UN-ovo sjedištu u Zagrebu imalo ljude koji su bili dovoljno provjereni da bi se njima mogli proslijedjivati osjetljivi podaci. Da zaključim - ne radi se toliko o propustu obavještanih agencija, jer obavještajnih podataka nije bilo mnogo, već su i oni kojih je biblo manje više bili zapostavljeni i nisu bilo analizirani na odgovarajući način, nisu bili viđeni na vrijeme, nisu napravljene dobre procjene namjera generala Mladića i njegovih snaga, niti je bilo pravilnog razmišljanja o mogućnosti da bi on mogao osvojiti čitavu enklavu.

XS
SM
MD
LG