Fire Dancer se dešava u New Yorku prije napada 11 septembra i 70-tih godina u Afganistanu. Ove godine, taj je film izabran kao prva nominacija afganistanskog filma u utrci za Oskara. Jawed Wassel, pisac i režiser Firedancer-a, se zaljubio u filmove još kao dječak koji je odrastao u Kabulu. Kao i hiljade drugih, on je pobjegao iz Afganistana nakon sovjetske invazije 1979, kako bi završio u New Yorku gdje je započeo filmske studije. Nakon završetka studija je radio kao mešetar na burzi. Jawed je međutim prije svega bio umjetnik, kako kaže njegov brat Khaled, i sredinom svojih 30-tih godina je napravio pauzu:
Jednog dana je došao kući i rekao: Ja sam pisac i želio bih praviti filmove. Ne volim raditi u kompaniji za investiranje. Rekao je :odustao sam, napustio sam posao i tako je počeo raditi na scenariju za film.
Khaled Wassel je vjerovao u svog brata i pružao mu podršku kada je pisao scenarij, tražio glumce i započeo snimanje. Jawed je želio napraviti film koji je pokazao podijeljene duše afganistanskih izbjeglica, mladih i starih, u Sjedinjenim državama, osobito onih koji su morali napustiti svoju zemlju prije nego su bili dovoljno odrasli da to u potpunosti shvate. Kada su Sovjeti izvršili invaziju na Afganistan, otac dječaka ga je izvukao iz zemlje kako bi ga spasio.
Dječak je postao umjetnik u Americi, progonila su ga sjećanja i vizije, i nije bio siguran ko je, niti gdje pripada.
Definitivno sam imao toliko toga zajedničkog s tim likom. Jer sam ja taj lik, osim što nemam takve noćne more.
Glavnu ulogu igra mladi imigrant, Amerikanac afganistanskog porijekla, Batktash Zaher Khadem, koji se prvobitno trenirao kao pilot. Njegova sestra, Vida Zaher Khadem koja je studirala film je također radila na njemu.
Moja majka mi je rekla da je čula o nekome ko je pokušavao napraviti afganistanski film. Naravno nikada nisam čula takvo nešto i bila sam zaintrigirana i htjela sam pronaći osobu i vidjeti šta rade i tada sam se sastala s Jawedom Wasselom i Nathanom Powellom.
Vida Zaher Khadem je postala pomoćnik režisera i radila je tri godine s Jawedom Wasselom. Jula 2001, kada je snimanje Fire Dancera bilo završeno, grupa je otputovala u Afganistan kako bi snimila dokumentarac kojeg je režirala Vida i kojem je pomagao Jawed. Oni su se vratili u Sjedinjene države neposredno prije 11 septembra. Do 3 oktobra 2001, preliminarna verzija filma je bila završena. Te noći je jedan od producenata Nathan Powell ubio Jaweda Wassela zbog poslovne svađe. Jawed je imao 42 godine kada je umro.
To je tragedija koju ne možete shvatiti, ja je ne mogu shvatiti. Kada ljudi govore o piscu-režiseru koji je ubijen osjećam kao da govore o nekome drugom, kao da ne govore o njemu, jer on nije mrtav. To je čovjek koji je napustio Afganistan tokom rata s Rusijom, koji je došao u Ameriku, išao u školu, vrijedno učio, imao san i slijedio ga, i koji je zaista želio uraditi stvari za svoju zajednicu i za Afganistance. I na ironičan način, iako njega nema, mislim da je to učinio njegov film. To je dovelo Afganistance koji nikada nisu pričali da sjednu za isti stol i kažu: želimo to uraditi zbog tog filma.
Nakon smrti Jaweda Wassela, grupa je radila na završetku filma kojeg je on stvorio. Kako to i špica pokazuje, Amerikanci različitog afganistanskog porijekla su glumili u FireDanceru--muslimani suniti i šiiti zajedno. Baktash Zaher Khadem kaže da se njihove razlike gotovo nisu ni primjećivale.
NIkada nisam na to mislio. Kada odete iz Afganistana mislim da je to prva stvar koju izgubite, bez obzira da li ste sa sjevera ili s juga.
Film je prikazan javnosti, kao onoj koja je u maju bila prisutna na njujorškom festivalu Tribeca. Ali nije iznenađujuće, kaže Vida, što je afganistanska publika ta koja najjače reagira, kada se vidi po prvi put na ekranu.
Umjetnost je kao ogledalo, ono odražava vašu prošlost, ono ko ste bili. U Afganistanu nema ništa što odražava prošlost onoga što jesmo. Zaista nisam znala ništa o tome ko sam bila.
Kao i lik kojeg igra u FireDanceru, Vidin brat Baktash je napustio Afganistan kao dječak koji je odrastao polusvjestan osjećaja da se nigdje nije uklapao.
Nisam shvatao činjenicu da sam dolazio iz različite kulture. Čitava stvar je bila konfuzna, blijeda i u velikoj mjeri simbol izgubljenosti. Mislim da ima dosta Afganistanaca koji su izgubljeni i kada vide ovaj film oni će reći O, pa ovo je normalno.
Afganistanci u Afganistanu također reagiraju na film. Prošle godine, grupa koje je snimala Fire Dancera se vratila u Kabul i snimala na dvije lokacije. Jedna je bila stadium Ghazi, na kojem su talibani vršili ekzekucije. Druga je kino Park, u kojem se Jawed Wassel prvi put kao dječak zaljubio u filmove.
