U Iraku koji je oslobodjen od nasilnog reľima Saddama Husseina, gotovo svakodnevno se pojavljuju ljudi sa svojim neobičnim sudbinama. Takva je i sudbina čovjeka koji je od svijeta bio odsutan 21 godinu, skrivajući se od reľima, ali ne u nekoj inostranoj zemlji nego pod zemljom. Izvjeątava Auria Aguilar-Makki.
Porodica Jawada Amira i njihove komąije u malom iračkom selu Jobah su ga sa radoąću dočekali nakon 21-no godiąnjeg odsustva.
Osjećam se kao da sam ga upravo rodila, kaľe njegova majka.
Jawad nije ľivio u inostranoj zemlji ili u drugom gradu. On se skrivao viąe od dvije decenije u rupi, u zemlji ispod porodične kuće. Sada 49-to godiąnji Jawad kaľe da se sakrio nakon ąto ga je reľim Saddama Husseina osudio na smrt i traľio jer je kao mladić bio otvoreni sljedbenik ©iitskog klerika. Jawad je u to vrijeme sluľio u vojsci.
Kada sam osjetio opasnost pobjegao sam u kuću svojih roditelja i onda sam pripremio skloniąte, kako bi se sakrio od ljudi da me niko ne moľe prijaviti reľimu.
Jawad kaľe da nikada nije izlazio napolje, ali je obično sluąao BBC na arapskom jeziku kako bi bio u toku sa dogadjajima u svijetu. Njegova jedina veza sa svijetom bilo je mali otvor. U svojoj maloj ćeliji drľao je nekoliko ličnih stvari, uključujući zube koje je izgubio u svom suľanjstvu. Dobivao je hranu, a vodu je pio sa malog vrela. Izolovanost je ojačala njegovu vjeru i čitajući Koran sticao je snagu u svojoj osamljenosti.
Bio sam smiren jer sam vjerovao da radim pravu stvar i moj pratilac je bio sveti Koran.
Jawad kaľe da je odlučio da izadje napolje nakon ąto je oborena statua Saddama Husseina u Bagdadu, ąto je za njega bio simboličan kraj reľima.
Sada osjeća optimizam u pogledu budućnosti i zahvaljuje Sdjedinjenim Drľavama ąto su ga oslobodile.
