Panel američkog Senata je objavio pedeset godina stare zabiljeąke sa kontroverznih sasluąanja koje je predvodio bivąi senator Joseph McCarthy, a koja su se ticala navoda o infiltraciji komunista u američke institucije.
Zabiljeąke sa sasluąanja koje je iza zatvorenih vrata vodio tim senatora McCarthya, sada nakon ąto su postale dostupne javnosti, nisu otkrile komunističke ąpijune, nisu potvrdile teorije zavjere na kojoj je ovaj senator gradio karijeru unoseći strah medju amerikance, od koji su neki, plaąeći se njegovih sasluąanja, izvrąili samoubistvo.
Senator McCarthy je bio predsjedavajući stalnog komiteta za istrage izmedju 1953. i 1954. godine u vrijeme hladnog rata između Amerike i Sovjetskog saveza.
Ovaj Republikanac iz Wisconsina se koristio svojom pozicijom kako bi poveo nepokolebljivu anti-kominustičku kampanju, denuncirajući javne ličnosti i odrľavajući niz ľučnih svjedočenja koje su njegovi protivnici nazivali lovom na vjeątice.
Uz vrlo malo dokaza, a nekada ni toliko, senator McCarthy se oslanjao na klevetanja i puke aluzije kako bi okaljao reputaciju svojih suparnika, ąto je bila praksa koja je kasnije postala poznata pod nazivom makartizam.
Jučer je je potkomitet Kongresa, isti onaj kojim je on nekada predsjedavao, objavio biljeąke sa ovih sasluąanja, uključujući preko devet hiljada stranica zapisa, svjedočenja preko 500 svjedoka tokom 160 zatvorenih sesija.
Senator Susan Colins, Republikanka iz savezne drľave Main koja je vodila ovaj projekat kaľe da su transkripti sesija, koji su bili zapečaćeni 50 godina, bacili novo svjetlo na sramno poglavlje američke istorije, vrijeme kada je na stotine nevinih ljudi bilo prisiljeno izaći pred taj senatski podkomitet a gdje je malo paľnje posvećeno samom procesu ili njihovim ustavnim pravima. Bilo je to vrijeme blaćenja i okrivljavanje i ono je bilo jače od istine i pravde.
Senator Collins je govorila o ovom povijesnom potezu upravo u sobi u kojoj je odrľana većina tih sasluąanja. Medju onima koje je senator McCharty pozivao na sasluąanje, bili su kompozitor Aaron Copland, pisac Langston Huges i novinar New York Timesa James Reston. Pred podkomitet su izlazili i glumci, vladini uposlenici, članovi sindikata i oficiri.
Senator McCarthy je govorio svjedocima da imaju ustavno pravo da ukoliko ne ľele, ne moraju odgovoriti na postavljeno pitanje, ali u isto vrijeme bi kazao da bi bilo koje odbijanje značilo i priznanje krivice. Premda je senator prijetio svjedocima riječima kako ne uvaľavaju Kongres i da čine djelo krivokletstva, niti jedna osoba nije zavrąila u zatvoru kao rezultat svjedočenja.
1957 godine je Vrhovni sud donio odluku da svjedoci pred kongresnim komitetima imaju puna ustavna prava. Senat je također preinačio neka od svojih pravila kako bi spriječio zloupotrebe u budućnosti, a senatorica Collins kaľe da se nada da će krajnosti makartizma posluľiti kao upozorenje budućim generacijama.
Premda niti jedan svjedok nije zatvoren nakon ovih sasluąanja, Raymond Kaplan, uposlenik Glasa Amerike je izvrąio samoubistvo jer se plaąio da će biti pozvan kao svjedok.
U pitanju su bila dva predajnika u čijoj je izgradnji učestvovao gospodin Kaplan. Predajnici nisu slali signale u Sovjetski Savez, kao ąto je to bilo zamiąljeno, te je senator McCarthy bio uvjeren da se radilo o subverziji, a ne o ljudskoj greąki, kako je kasnije ustanovljeno. Istoričari kaľu da je ąto se tiče Glasa Amerike, odrľano 11 sasluąanja, koja su se većinom ticali uređivačke politike.
Medjutim, nakon perioda svjedočenja iza zatvorenih vrata, uslijedila su svjedočenja koja su prenoąena televizijski, ąto je milionima Amerikanaca omomgućilo da sagledaju metode senatora McCarthy-ja. Doąlo je do javnog prosvjeda i nakon toga i njegove osude u decembru 1954. godine. Umro je tri godine kasnije od komplikacija izazvanih alkoholizmom.