U veće dijelu svijeta irački predsjednik se smatra tiraninom, čovjekom sposobnim da otrovnim plinovima ubija vlastiti narod. Medjutim, unutar Iraka ga vide kao heroja i velikog vodju. Ko je Saddam Hussein i šta ga motivira, šta su činjenice, šta je mašta. O tome je novinar Glasa Amerike Jeff Swicord razgovarao sa psihologom Jerroldom Postom, koji piše i podučava o Saddamu Husseinu, kao osobi, te sa iračanima koji su o njemu napisali knjige, ili ga na druge načine dobro poznaju.
To je vodja, koji ni u kojem pogledu nije lud čovjek, on je razumno proračunat, koji medjutim često pogrešno kalkuliše iz dva razloga. Jedan je razlog što je okružen psihopatama koji će mu reći ono što on želi čuti, radije nego ono što treba da čuje i to može proizvesti ozbiljno izopačene odluke. Drugi razlog je to što je on popriličit etnocentrist i stvari nastoji gledati kroz prizmu Srednjeg Istoka. Ali se to s vremenom izmjenilo, kaže Jerrold Post. Prema mnogima Saddam koristi strah kako bi kontrolirao svaki aspket svog režima. Tokom godina na hiljed ljudi je nestalo. Kanan Makiya je irački autor koji je napisao knjigu - Republika straha. Saddamov metod odnosa sa neprijateljima je uklanjanje cijelog sloja ljudi za koje se se plaši da bi se jednog dana mogli okrenuti protiv njega, vrlo je sličan onome što je Staljin radio u Velikim čistkama, gdje je i najmanje naslućivanje da bi se neko u budućnosti mogao okrenuti protiv njega bilo dovoljno da ga pošalje i cijeli sloj ljudi oko njega u Gulag, kaže gospodin Makiya. Uprkos našem ponavljanom zahtjevu da zvaničnici odgovore na ovakve tvrdnje, iračka vlada nam nikada nije odobrila intervju. Medjutim, u prošlosti je Saddam nastojao da otkloni lične kritike sugerirajući da kritičari imaju skrivene najmere. Poslušajte dio iz njegovog govora iračkom narodu u januaru. Neprijatelj ima mnoge ciljeve iza ove buke i samo-odbranaškog prikrivanja vlastitih nevolja. Irak nije jedina meta u ovoj pometnji. Čak i sa ovom bukom on želi da zaplaši, ili koristi silu kako bi prikrio svoju agresivnost kada njegova zla strana gura u nju, rekao je tada Saddam Hussein. Saddamova taktika se sa pažnjom promatra od kako je preuzeo kontrolu nad Irakom, 1979. godine. Jedna od njegovih prvih akcija bila je čistka u staljinističkom stilu zvaničnika Baath partije kojima nije vjerovao. To je znaimljiv dogadjaj kojeg je zabilježila i televizija, kada je u velikoj dvorani okupio oko 200 visokih zvaničnika i onda prošao od jednog do drugog i na ovom video snimku se vidi kako onda sjeda na stranu i puši veliku crnu cigaru, kaže psiholog Jerrald Post. Kannan Makiya dodaje: On ustaje prema podijumu i pokazuje, uz dobrim dijelom apsolutnu zbunjenost i začudjenost svih prisutnih da je zavjera protiv režima otkrivena i onda počinje imenovati članove zavjere, koji sjede tu u dvorani ispred njega. I dok on čita njihova imena oni se odvlače izvan dvorane ponekad protestirajući da su nevini. I ta jezovita scena je ispunjena Saddamovim čitanjem imena, koje on vrši polako, vrlo metodičnim glasom. On ustvari uspjeva da prikrije suze dok govori. On plače dok čita imena tih ljudi. Sada mi znamo da je cijela ta zavjera bila fabrikovana. Od 1947. godine i njegove uključenosti u Arapski nacionalni pokret, Saddama Husseina prati reputacija da nasilje koristi kao političko sredstvo. Da bi razumjeli Saddama vi morate razumjeti kako politički motivi postaju povezani sa spremnošću da se učini bilo što kako bi se postigli ti motivi, kaže gospodin Makiya. Fawazi al-Shamari je bio visoko pozicionirani general Iračke armije 1980-tih. On se više puta sretao sa Saddamom i vjeruje da on uživa da promatra mučenja. U to vrijeme, šef obavještajne službe, je bio moj prijatelj i on mi je rekao, prvi put kada je napravljen bazen sa kiselinom, i objasnio mi je tačno kako ide tamo sa Saddamom Husseinom i nekoliko tijelesnih čuvara, na sigurnom mjestu. I oni tamo dovode političke rivale, vješaju ih za kosu i potapaju u bazen sa kiselinom. I nakon toga Saddam puši cigaru i smije se, kaže general al-Shamari. Irak je odbio da zvanično odgovori i na ove tvrdnje. Nakon preuzimanja vlasti, Saddam je koristio strah javnosti od ovakve vrste nasilja i zastrašivanja kao svoju prednost. Intifadh Qanbar je bio general Zračnih snaga Iraka, koji je bio zatvoren u Iraku. ”U biti oni raspolažu tvojim životom, oni vas mogu ubiti bez suda, bez ičega u bilo kojem trenutku kada to zažele, ili mogu oduzeti vašu imovinu ili likvidirati bilo šta što vi posjedujete ukoliko im tako odgovara, ako to žele. Nemoguće je za bilo kojeg iračanina zamisliti mjesto na kojem ne postoji strah.“ Jedne večeri, kaže Intifadh, njega i njegovog brata su odveli pripadnici Saddamove službe Sigurnosti na razgovor sa prijateljem koji je želio napustiti Irak. ”Da vam pošteno kažem ja tada nisam mučen. Moj brat je mučen. Oni su koristili sve metode. Koristili su klješta da bi čupali nokte. Koristili su zubarsku tehniku da bi vadili zube. Plamenike, koristili su acetilneske plamnike, koje koriste kovači, kojima su palili dijelove tijela. Stavljali su peglu, vruću peglu na tijelo. To su zapanjujuće stvari. To je zaista, zaista veoma teško, gotovo nemoguće za bilo koga da ne prizna.“ Optužbe o represiji i torturi izrečene su mnogo puta od strane disidenata u izbjeglištvu. Medjutim ako pitate žene o iračkom rukovodstvu dobićete drugačiji odgovor. Ona je glasala na predsjedničkim izborima održanim u oktobru 2002. godine. Mi ne obraćamo pažnju na američke prijetnje i imamo povjerenje u naše vodjstvo i naš narod i mi smo ujedinjeni protiv američke prijetnje, kaže ova stanovnica Bagdada. Saddamova želja za dominacijom sa invazijom na Iran 1980-tih i Kuvajt 1990, proširila se izvan granica Iraka. Prema generalu al-Shamariu, invazija na Kuvajt je rezultat jedne druge Saddamove strasti , a to su oružja za masovna razaranja. ”U svojim kalkulacijama, to je ono što sam čuo i pročitao - on je rekao, ako kontroliram Kuvajt, onda ću novac o njegove nafte koristiti za naoružanje, a novac od iračke nafte za razvoj zemlje. Novac od nafte u Kuvajtu biće za stvaranje velike armije, sa fokusom na nuklerano oružje. To je bila njegova ambicija.“ Saddam je protjeran iz Kuvajta, amerikancima predvodjenom koalicijom. U svom povlačenju, kaže psiholog Jerrold Post, Saddam je ostavio zlokobne zaključke o svojoj ličnosti. ”Kada je pritjeran u ćošak, kada je u lošem položaju, on može pokazati narcisoidnu ljutnju, i može zaista udariti osvetnički i gotovo na samog sebe srušiti kuću od karata. To je ono što je uradio paleći naftna polja u Kuvajtu, nanoseći veliku štetu infrastrukturi i okolini.“ Ukoliko usljedi invazija na Irak, šta bi Saddam mogao uraditi? General Al-Shamari vjeruje da Saddam nikada neće odustati. ”U vojnom smislu on nam treba biti prvi korak. Ali, ako ga ne uhvatimo, on će pokušati da pobjegne, ali mislim da neće imati tu mogućnost.“ Bilo je mnogo govora da će se on skrivati do posljednjeg gorećeg bunkera. Ja to ne mislim. Sa druge strane, on sigurno neće prihvatiti progon, kao Idi Amin, i sunčati se uz neki bazen u Saudijskoj Arabiji, ili slično tome. Kao što je učinio Idi Amin. Jedini život koji mu nešto znači je život na vlasti, kaže psiholog Jerrold Post. A, šta je sa oružjem za masovna razaranja? Reći ću vam, što sam rekao u mnogim dosadašnjim prilikama, da Irak nema oružja za masovna razaranja, rekao je nedavno Saddam Hussein. Ali general al-Shamari vjeruje da će on koristiti sve što ima da bi se borio protiv invazije. ”Saddam Hussein je kupio kemijsko oružje, potrošio je milione, ne igrajte se s tim. To nije logično. On ga je kupio da ga koristi i koristiće ga.“ Jerrold Post kaže: Ja sam priličito uvjeren da će on koristiti kemijsko-biološko oružje protiv savezničkih trupa u području i pokušati da upotrjebi takvo oružje protiv Izraela. Mislim da je, takodjer, moguće, ukoliko bude gubio, da će zapaliti iračka naftna polja, kao što je uradio u Kuvajtu - Ako ih ja ne mogu imati, niko neće. Tokom proteklih 20 godina Saddam je pokazao sposobnosti da se održi na vlasti. Ali oni koji su ga pažljivo proučavali vjeruju da će sadašnja kriza biti njegov najveći izazov.
