Dok se povećava, svakim danom, mogućnost izbijanja rata s Irakom, postavlja se pitanje ko ili kakva vrsta vlade će se oformiti nakon svrgavanja Saddama Husseina.Već decenijama malo poznate organizacije kao što su Irački nacionalni Kongres , Kurdistanska demokratska partija i Pokret za Ustavnu Monarhiju, djeluju van Iraka i pokušavaju odgovoriti na ovo pitanje. Prošlog ljeta je administracija predsjendika Busha zatražila od njih da u Londonu održe konfereciju i pokušaju okupiti oko 50 različitih grupa. Priču o iračkim disidentima i konferenciji koja je održana sredinom decembra u Londonu prenosi novinar Glasa Amerike Jeff Swicord.
Subota uveče u Bagdadu. Ne u iračkom glavnom gradu, već u istoimenom restroranu u uglednom dijelu LOndona. Ovaj restoran je popularno mjesto okupljanja svih frakkcija iračke zajednice koja u Londonu broji 200 hiljada osoba. To je mjesto gdje je nekada viđen Saddamov zvaničnu prevodilac kako sjedi u društvu sa prognanim disidentima. Međutim, te večeri, samo jedan kilometar uz ulicu, predstavnici 50 opozicionih organizacija su se sastali kako bi odredili kurs politike u Iraku nakon Sadama Huseina. Idriss je Kurd koji je jedno vrijeme proveo u Saddamnovim zatvorima.
IDRESS: Da, da ,zbacite Sadama Huseina.
Abdullah je 21 jednogodišnji Arap, Šiitski Musliman koji je čitav život živio u Britaniji.
ABDULAH: Ukoliko Amerika želi da napadne Irak, mislim da to nije uredu. Mislim da to niko ne bi trebao prihvatiti. A opozicione grupe, to ima veze samo sa pohlepom i novcem. Znate, mislim da ih neće mnogo ljudi podržati.
Reći da je iračka izbjeglička zajednica razdijeljenja je nedovoljan navod. Četverodnevni londonski skup je bio odgađan tri puta.Ideja je potekla iz Washingtona prošlog avgusta nakon sastanka visokih američkih zvaničnika i predstavnika šest opozicionih grupa. Nakon mjeseci prepirki, konačno su se dogovorili da će na ovaj skup biti pozvano više od 300 delegata. Međutim, prema riječima Davida Macka, potpredsjendika Instituta za Srednji istok ovdje u Washingtonu ,okupljanje šireg opsega disdentskih grupa da izgrade postsadamovu vladu ima svojih prednosti, ali i i mana.
MACK: Postoje neke opzicione organizacije koje imaju značajnu snagu kada je u pitanju sakupljanje obavještajnih podataka, neke druge koje imaju značajnu snagu što se tiče mogućnosti da se javno obrate određenim biračkim tijelima unutar zemlje. A postoje i drugi koji kontroliraju određene teritorije u Iraku, kao što su dvije Kurdske stranke.
Ono što postoji unutar iračke izbjegličke zajednice je velika želja da se Saddam Hussein ukloni sa vlasti. Abdul Majid Alkoei, je šiitski musliman sa juga Iraka i jedan od mnogih koji je pobjegao od Saddamove tiranije.
ABDUL MAJID: Izgubio sam svu svoju porodicu. Ja sam jedini iz moje porodice koji je dobio šansu da izbjegne iz Iraka preko Saudijske Arabije. Moj otac je umro 1992 godine, brata su mi ubili 1994, te sam izgubio drugog brata i dva zeta i četvoro mojih rođaka i na stotine Sika.
Šta uraditi po pitanju skidanja Saddama Husseina i koja bi američka uloga u tome trebala biti - predmet je prepirki. Alhim Alshibi je prije 24 godine napustila Irak kada joj je prijećeno mužu.
ALHIM ALSHIBI: Invazija - ne misliom da će Amerikanci izvršiti invaziju na Irak. Mislim da će oni doći kako bi nam pomogli da promijenimo vlast u zemlji.
Abbas Mendi je član Iračkog nacionalnog Kongresa koji živi u Danskoj.
ABBAS: Niko ne želi da se napadne na Irak. Mi imamo vlastiti plan kako osloboditi Irak, koji sada ne možemo saopćiti. Naša vojska kombiniranim snagama iz svih opozicionih grupa je u mogućnosti svrgnuti Sadama.
Potpredsjendik Instituta za za Srednji istok David Mack misli da bi se pobuna mogla desiti prije bilo kojeg mogućeg američkog napada. On ističe uklanjanje Slobodana Miloševića iz Srbije kao model.
MACK: Kada su srbijanski generali vidjeli američke tenkove koji se utovaraju na željeznička kola u Njemačkoj, kada su to vidjeli na svojim televizorima, otišli su kod Slobodana Miloševića i kazali mu: Slobo, vrijeme je da siđeš s vlasti.Razlika sa Irakom je u tome što oni neće imati razgovore ove vrste. Oni će jesdnostvno moraju ubiti.
Cilj ove troodnevne konferencije je bilo prvo da se postigne sporazum o političkoj deklaraciji koja poziva na stvaranje federalnog i demokratskog Iraka.Onda bi se trebao postići konsenzus o jednoj vrsti parlamenta, kao što je oformljena Loya Jirga , odnosno Veliko vijeće u Afganistanu nakon pada Talibana. Međutim, na kraju konferencije Nabeel Musawi, član Iračkog nacionalnog Kongresa je saopćio iznenađujuću vijest.
REPORTER: Zašto je sastanak produžen za 24 sata?
NABEEL:Zbog logističkih problema.
Delegati nisu bili u mogućnosti postići sporazum oko toga ko će činiti Komite5t za nastavak razgovora; neki neovisni opozicionari smatrali da su bili istisnuti.Pet manjih neovisnih Šiitskih organizacija je napustilo skup, dok su neki kao što je komunistička stranka Iraka prosvjedovali ispred zgrade sastanka.
PROSVJEDNIK: Osuđujemo ovu konferenciju jer u njoj ne vidim budućnost. Oni se ni oko čega nisu složili. Oni ne predstavljaju irački narod.
MACK: Ono što smo vidjeli na konferenciji u Londonu, premda su je mnogi ljudi kritizirali, je da su se okupili Iračani iz različitih etničkih grupa, zagovornici različitih političkih opcija, kako bi raspravljali o najtemeljnijim i najemotivnijim pitanjima iračke budućnosti. A to su učinili ,a da niko od njih nije ubijen niti je stavljen u zatvor, mučen ili ubijen gasom.
Sljedeći korak delegata ove konferencije je da se sastanu unutar Iraka pod kurdskom kontrolom kako bi pokušali zadobiti podršku unutar zemlje.
